The truth and nothing but the truth
…jedan tekstić koji sam napisala prije par godina…
Svi znaju onu izreku “nada je kurva”, dobro, to je točno… ali mislim da bi bilo točnije reći “istina je kurva” jer se u ovom našem prljavom, pokvarenom svijetu sve može kupiti… pa i istina… svi smo mi vidjeli u različitim filmovima kako netko namjerava ‘propjevati’, reći istinu, znate ono: “govorit ću istinu i samo istinu, tako mi Bog pomogao”, a onda mu u ruku tutnu lijepi debeli svežanj novčanica i puf… istina se promijenila… više nije baš onakva kakva je bila… sad se malo prilagodila tuđoj istini… točnija bi bila izjava “govorit ću istinu i samo istinu, dok god to odgovara meni i mom džepu, tako mi Bog pomogao da me ne otkriju!” Ali mnogi misle da se to događa samo u filmovima, ma dajte molim vas! Otvorite malo oči, pogledajte oko sebe! Ne mora to biti baš tako očito i ne mora to biti baš na takav način ali istina se neprestano kupuje, mijenja, iskrivljava, prilagođava… nismo tome mi krivi… tome je krivo društvo i oni koji njime diktiraju… ali možda ipak… možda smo ipak tome mi sami krivi.. naša bit, naša sama srž, esencija ljudskoga bića (barem današnjeg) je iskvarena… danas je poželjnije uljepšati istinu da bismo se svidjeli nekome, da ne bismo bili odbačeni… a i ako se netko odluči reći istinu najčešće mu ne vjeruju “ma daj, pa vidiš da izmišlja, ne može to biti tako”… sami sebe zavaravamo… danas je postalo moderno govoriti da želimo da nam se govori istina, e a kada dobijemo ono što smo tražili onda ne vjerujemo, ljutimo se, “kako može biti toliko bezobrazan i tako što nam reći”… sva ta ‘želja’ za istinom je samo zabluda, iluzija koju su izmislili drugi ljudi da bi mi pomislili da živimo u idealnom svijetu… jer ipak, to svi žele… ideal, bez mrlja… bez razočaranja i boli… a ovaj naš svijet… on je jaaako daleko od savršenstva… zapravo, što dalje sve je nesavršeniji i sve pokvareniji…
upravo mi svira pjesma Posl(j)ednja kap od Six pack-a i kaže “ma šta je laž, samo kriva istina”… hmm… možda i je… laž je iskrivljena istina… ali možda bi bilo bolje obratno: “ma šta je istina, samo kriva laž”… jer svi nesvjesno žele da im se laže, samo da bi mogli i dalje živjeti u svojim malim svijetovima gdje je sve savršeno… ali kada im netko slučajno i kaže istinu onda je to kriva laž, to nije ona laž koju su oni htjeli čuti… ljudi su zarobljeni između želje za istinom i želje za laži.. jer možda bi ih netko mogao krivo shvatiti i stvarno im reći istinu, a što onda? Njihov savršeni svijet će se rasprsnuti kao mjehur od sapunice… a laži… pa… one će im pružiti prividan sklad i sreću… no nemože se nikakav odnos temeljiti isključivo na onome što želimo čuti. Jer ljudi oduvijek imaju potrebu za nekim na koga se mogu osloniti, kome mogu vjerovati… a kako ćeš nekome vjerovati ako od njega dobivaš samo ono što želiš čuti… možda si možeš umisliti da mu vjeruješ… ali ipak… ne znam… ja ne razumijem današnje ljude… kako nekome možeš vjerovati ako ti neprestano laže i ‘uljepšava’ istinu… stvarno ne znam… možda to nekome odgovara… ali ne i meni… ja želim istinu, ali PRAVU istinu pa makar me i povrijedila… pa što.. preživit ću, ojačati… u svakom slučaju će mi biti bolje nego da me se drži u zabludi…
