Stare slike moga djetinjstva…
Uhvatila me je nostalgija. Sjećam se starih dana iz djetinjstva. Osjećam miris borove šume u zaseoku gdje sam provodio dane dok su roditelji radili da nam osiguraju pošten život. Tamo sam bio kod bake. Oko mene su bile guste šume bez ijednog tračka zagađenosti i buke, samo mir i tišina. Znao sam otići na obližnju livadu igrati se sa bratom. Valjali smo se i sakrivali u gustoj travi. Dolazili smo kući zamazani i blatni no uvijek nas je baka dočekala sa smješkom na licu. U popodnevnim satima ulicama zaseoka osjećao se miris pečenog kruha, tada smo znali da je baka ispekla svježi kruh koji smo ja i brat sa oduševljenjem jeli. Za ručak je uvijek bilo nešto domaće, nešto naše goransko. Nakon toga leti natrag van u igru. Na krajičku sela postojala je jedna trešnja po kojoj smo se ja i brat voljeli penjati i ubirati slasne plodove toga drveta. Tamo smo gubili popodneva i popodneva. Isto tako često nas je djed vodio u šetnju kroz mističnu a još više zanimljivu goransku šumu. To smo ja i brat obožavali. Učio nas je koje su gljive jestive a koje nisu, koje sve životinje žive u šumi i takve stvari. To je bio melem za naše male dušice i radoznale naše male moždane vijuge. No svaki dan našim malim avanturama dolazio je kraj. Dolazili su naši roditelji po nas, kako bi ipak i baka i djed odmurili od cjelodnevnog letenja za nama. Ponekad bi htio da ponovo imam onu dječiju radoznalost koje sam imao u to vrijeme. Htio bi se barem pet minuta osjećati kao taj maleni dječak. Danas, taj zaseoak odumire, ljudi je sve manje i manje. No ljepota koja se tamo može naći je za moje djetinjstvo i za mene neprocjenjiva jer nema ljepšega nego provesti barem jedan mali dio, svoga maloga života na selu..
listopad 27 2008 07:28 poslijepodne | Uncategorized
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.
