Ljubav i ja , krava i balet…
Nešto iz ne tako davne moje prošlosti. Kao da sam sva od stakla, nikako da ulovim vezu sa svijetom oko sebe. Jedva se prilagođavam i nikako da se prilagodim. Sada imam osjećaj da sam opet propustila priliku i da nisam na vrijeme reagirala pa sam popušila! Ko zna kako sam trebala, reci ću sve kako je bilo pa neka mi bude. Znamo se več sto godina, i volimo se kao prijatelji… izlazimo van, sami ili sa društvom, dok smo vani, ni meni ni njemu ne prilaze drugi ljudi. Meni da ali i brzo nestanu kada je on blizu. Nekako me ima na oku i neda nikome blizu mene, bar sam to nedavno primjetila. Sve samo slučajno i nenamjerno, a ja ne primječujem takve stvari dok mi drugi nisu skrenuli pozornost. Kad sam primjetila da je i on promjenio smjer od prijateljstva, ostala sam u šoku, blago rečeno nisam ga nikad tako gledala kao sada, kada je naravno možda nekako prekasno. Poklopilo se malo nesmotrenosti, evo nikako da krenem, teško mi je i napisati, poljubili smo se i skoro je bilo i više od toga. Ko se povukao, ja, zašto? Eto tako, već se sprema ta priča neko vrijeme i sad kad je tu, ja sam se smrzla. Kao i obično tisuču pitanja kroz glavu mi juri. Kako sad dalje, da se pravim da ništa nije bilo? Možda da ga ignoriram. Ma osječam se kao totalna budala. Iz mene je provalila bura emocija i neznam kamo bi sa svim tim osjećajima. Dani prolaze, a ja sam ukočena i nemam snage da se pokrenem ni da se konačno suočim sa burom u meni. Znam da nisam jedina koja se zagledala u svog naj frenda, ali ljudi moji kud baš meni. Kad smo razgovarali o mogučim ljubavima, on mi je govorio da se moram pomaknuti prema naprijed i razmišljati pozitivno, a ako ću stalno govoriti da ću biti sama, da če se to i dogoditi. Svaku rečenicu petsto puta okrečem u glavi i pitam se dali su meni bile neke stvari toliko nepojmljive da mi je stajao predamnom a ja nisam skužila dok nije kasno? Jel mi prošla baba s kolačima? Sada kada bi trebala preuzeti inicijativu nisam u stanju. Naravno nije istina ona poslovica; ko čeka taj i dočeka, barem ne kod mene, ja ako ne napravim u momentu inspiracije nemogu naprijed. Koma, sada mi je teže ali nema veze, krenut cu pa vidjeti šta ce biti, bit će mi žao ako izgubim prijatelja, ali kako ce biti biti če. Ko zna možda je nova romansa na pomolu? BILO BI MI I VRIJEME !!!! Dosta mi je onih propuh vezica u kojima se nezna ko pije a ko plača. Koje završavaju prije nego počnu. Ali sada se moram koncetrirati na njega, skupiti hrabrost i krenuti u napad, valjda se nebum razbila, nisam stvarno od stakla….
kupanje u Savi…. 
