Ne spavam, muče me snovi. Ne spavam jer te sanjam, još jedan san i ostat ću s tobom… Sanjam miris kave kojom me budiš, sanjam poljupce, kojima me cjelivaš, volim te. Ne mogu te se sjetiti a da ne zaplačem, nema nikoga ko bi me utješio. Tvoja nježna ruka na mom obrazu, moje ime sa tvojih usana. I sada kapaju suze iz mojih očju, miris me tebe prožima, kao da si tu. Jesi li, vjerujem, rekla bi gledaš me sa oblaka, i smiješ se, osjećam te, volim te, volim. Sve je to prirodno, ali ne vidim kraj svojoj tuzi, suze kapaju, grlo se steže na sam spomen tvojeg imena, volim te, volim. Znaš to i šutiš, javi se! Molim te javi se! Moja snago vrati se, tugo i miru, moja nado, moja vjero, moja željo. Dušo duše moje, moje sve i dobro i loše, volim te! Nedostaješ mi, Ketty! Volim te, znaš, to je od mene sve što si čula na kraju, ali ja nisam bila sa tobom, nisam te čuvala, nisam ni mogla, bila si sama, samo zadnji razgovor, i odlazak. Suze se sada slijevaju, a ti se smiješ, nema razloga za tugu, kažeš; dušo moja volim te, pazi se, budi dobra, baka je tu! Sada več jecam i plačem u sebi, suze teku, hoče li stati, palim svijeću, ljubim ti sliku, VOLIM TE, MOJ ANĐELE!
