23
Nekada, davno je to bilo odselila sam iz svoje kuće, od obitelji, krenula sam živjeti sama započeti svoj život. Godine su polagano prolazile, prva je bila kritična i nije mi bilo lako pobrinuti se za sebe, ali s vremenom sam se priučila i kasnije mi je bilo super. Neka sloboda koju stekneš kada si sam odgovoran za sebe je nezamjenjiva, treba puno brige, ali sve se isplati, to se zove odrastanje u punom smislu riječi. Nitko te ne može pripremiti na to , teško je jer ako si podstanar, brinuti za redovito plaćanje režija i stanarine. Brzo se nauče potrebne vještine preživljavanja, štednje, kuhanje… ha, kad sam krenula u samostalni život nisam znala ništa bila sam u nekoj iluziji da se sve stvara kao na pokretnoj vrpci. Navikla sam živjeti sama i kada sam se vratila, nisam se nikako mogla vratiti na staro, ni dan danas kada sam već skoro tri godine doma, nemam osjećaj da sam doma, nego sa nekim strancima. Nije to do moje obitelji nego do mene. Izgubila sam utočište koje sam imala u glavi i koje me podsjećalo na dom, kada mi je bila potrebna utjeha, možda sam previše bila sentimentalno vezana za tu neku imaginarnu sigurnost, da kad sam shvatila da nisam više dijete, koje je zaštićeno od svega, nego sam odrasla, koji šok. Naravno, sve to teži nekom novom početku koje je relativno blizu, osnovati svoju obitelj, svoj dom. Vidim da ne ide lako taj moj život doma nikako da se poklopimo, još me drži to moje samostalno življenje, sada je vrijeme za promjene.