Vječita tema - cat people vs dog people… ja sam cat-person, ali došlo je vrijeme da se malo ozbiljnije zabavim s tom temom.. No, za početak, da vidimo kako je uopće došlo do cijele te cat-dog zavrzlame…

I reče Adam: „ Gospode, kada bijah u vrtu hodao si sa mnom svaki dan. Sada te ne vidim više, ne usrećuješ me svojom prisutnošću. Sam sam, i tuga me sputava da spoznam svu tvoju ljubav.“

Bog odgovori: „Nemaš brige – stvorit ću ti sudruga koji će zanavijek biti s tobom i koji će biti moj odraz i koji će te podsjetiti koliko te ljubim. Bez obzira koliko sebičan, djetinjast, grub ili neobazriv budeš ovaj će te sudrug vjerno prihvaćati i voljeti te, baš poput mene“

I Bog stvori novu životinju kao sudruga Adamu. I životinja bijaše dobra. I Bog bi zadovoljan. I nova životinja bijaše sretna što se nađe blizu Adama te zamaše repom.

A Adam zatim upita: „O Gospode, imena nadjenuh svim životinjama ali kako da ovu zovem?“

Bog mu odgovori: „Jer stvorih ovu životinju da bude odraz moje ljubavi poput odraza u ogledalu, i njegovo ime biti će odraz moga i zvati ćeš ga „pas“!“

Adam priupita:“ Zar tvoje ime jest „sap“?“

Bog odgovori: „Ne trkeljaj gluposti nego nauči engleski! Nikad nećeš ući u Europsku uniju, blesino!“

I Pas živješe sa Adamom, bijaše njegov sudrug i volješe ga. I Adamu bijaše drago. I Bogu bijaše drago. I psu bijaše drago i mahaše repom.

Nakon nekog vremena, Adamov anđeo čuvar dođe pred Boga i reče „O Gospode, Adam postade opijen ponosom. Šepuri se poput pauna i smatra da je vrijedan divljenja. Pas ga uistinu podsjeti da je voljen, slušajući ga i pokoravajući mu se koliko god ovaj bezobziran bijaše prema njemu.. možda svoj zadatak pas i suviše dobro obavlja.. ah da, i još nije naučio engleski!“

Bog se rasrdi i reče: „Kada je tako, kada Adam moju ljubav shvaća kao poticaj svojoj oholosti, stvorit  ću mu sudruga koji će biti s njim dovijeka i koji će ga vidjeti onakvim kakav uistinu jest! Taj će ga sudrug podsjećati na njegova ograničenja da spozna kako nije uvijek vrijedan divljenja!!“

I Bog stvori mačku. I mačka ne slušaše Adama. I kada bi se Adam zagledao u njezine oči, podsjetiše ga one kako nije vrhunaravno biće. I Adam se nauči poniznosti.

I Bog bijaše zadovoljan.

I pas natjera mačku na stablo lajući čitave dane i noći.. i bijaše zadovoljan…

I Adam postade bolji.. ne bijaše baš zadovoljan jer nije mogao spavati po cijele noći od laveža, ali bijaše bolji…

I mačka bijaše zadovoljna.. u biti, nju je lagano bolila ona stvar za sve što se događalo pa pretpostavismo da bijaše zadovoljna…

Amen…