Kažu da se prvi mačići bacaju u vodu… ne bih baš našu prvu zajedničku godinu bacila u vodu! Danas slavimo… natrpat ćemo se sladoledom, grickalicama i cugom! Ljubavi, sretna ti naša prva godinica, prva od mnogih koje slijede! Ispit zrelosti smo prošli, ispit zajedničkog života također… prošli smo ih s odličnim uspjehom, te bili najbolji učenici života! Najdraži, usavršavanje i prekvalifikacije tek dolaze a već smo gladni znanja i života! Ova mala Palčica je prošla svu prepreku, svaku opasnost, svaki zlobni ugao koji prijeti… i još će prolazit! Jer, iza svega toga čekaš ju ti, najdraže biće! Pjesma nek se ori, noge neka plešu od radosti… usne neka se ljube od strastvene želje! A pakleni demoni iz dubine zemlje će rikati, divljati, udarati… od jada i bijesa! Naša prva godina ljubavi, prva godina zajedništva, neprekinutog veselja i uživanja jedno u drugome! Godina obilježena borbom ali i pobjedom, godina obilježena željom i voljom… a najviše ljubavi! Onom čistom, neiskvarenom… a takvom ju i namjeravamo održati! Nitko to nema, nitko… zato je toliko jala, čiste ljudske zavisti, a kad tome dodaš prstohvat zlobe dobiješ… kako se ono kaže, recycle bin! Iliti Ignore zona! Ova godinica, koliko god da je bila teška bila je prelijepa… najdraži! A tko zna gdje nam je granica… valjda nebo! Kako ja volim reći, volim te do neba i nazad! A ti? Vidim ja tebi smješak na licu… i to mi je i više nego dovoljno!

Volim te do neba i nazad!

Posted: srpanj 23rd, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3

Ah, pričali smo dragi i ja! Skroz mi je štosno sve to oko želja i ideja za vjenčanje… U rujnu krećem na vjeronauk kako bih mogla dobiti sve sakramente prije vjenčanja jer se namjeravamo vjenčati u crkvi! Daaaa, bijela haljina, buketi bijelih ruža i svatovi koji u rukavu skrivaju rižu! Jučer smo se raspričali s mojom bakom na vikendici kak bu to izgledalo i gdje ćemo se vjenčati! Kaže Torpedo da jedva čeka detalje sa vjenčanja pa sam odlučila prije ovdje staviti moje viđenje toga prekrasnog dana! Pa, nemam još neku viziju kako bi trebala izgledati moja vjenčanica ali bit će bijela… ali znam da ne želim veo! Moj dragi će biti predivan, slatki mladoženja, već ga vidim… ! Njegov kum u istom tonu, stajat će pored njega! Kum je već poznat, ne bi dragi niti želio koga drugog… Meni će kuma biti moja frendica koju znam jako dugo! Nezna ona zapravo još da sam zamislila njeno kumstvo ali poprilično sam sigurna da će s veseljem reagirati i prihvatiti! Svatovi neće biti veliki, samo rodbina i najbliži prijatelji, ne mislimo se razbacivati! Nije potrebna niti limuzina nekako mi je to previše pretjerano, pa nisam jet set! Ali, znam da će mnogima bit čudno, voljela bih da mi na svadbi u restoranu kojeg ćemo odabrati, grupa koja će svirati i pjevati bude upravo Colonia! Hahaha, znam, smiješno… ali uz njih sam odrasla, i da… znam da su sad totalno odvojili se od svog prvotnog prepoznatljivog zvuka… ali opet, znam da bi i on bio zadovoljan jer i on zna svaku njihovu pjesmu napamet! Torta bi bila voćna s šlagom, te nekim ludim figuricama na vrhu! Koliko katova bi trebala imati, neznam… da ne bude previsoka! Skoro sam tatu zaboravila… on će me do oltara dovesti a znam da će biti sretan jako, jer mog dragog obožava, slažu se i ako će me ikome dati pred oltarom to će biti njemu! Mislim da me drugome ne bi ni želio predati… Cure se znaju mučiti čitav život da nađu nekoga tko će se svidjeti njima ali koga će i roditelji prihvatiti… ja sam to našla u svom dragom! Zapravo, sve što sam ikad željela našla sam u dragome! Ovo je bila predivna godina naše veze a bit će ih još mnogo, mnogo…! Prvi ples otvorit ćemo valcerom a onda jedva čekam zaplesati! Naravno da ne mislim obuti cipele s ikakvom petom jer apsolutno na petu nisam navikla! A onda jednom kada prođe vjenčanje i svadbeno veselje… počet ćemo raditi na malim blizancima ili blizankama… A dragi kaže da bi želio nogometnu momčad! Hahaha… to je ipak druga priča!

Posted: srpanj 21st, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3

U zadnje vrijeme sami noviteti u mom i našem životu! Ošišala sam se… kako se privikavam? Nikako… stalno tražim kosu po glavi! Dragi kaže da se ponovno zaljubio a slatko mi stoji tako da mi je lakše preboliti gubitak! Osim toga, puno je novih ideja, odluka i snova za koje znamo da želimo i možemo ostvariti! Zar je zaista ovo doba godine vrijeme ideja i ostvarenja… Danas mi je došao frend do mene, iako je na kraju ispalo da je najmanje meni došao… Obožava on pričat s mojim tatom, našli su se jer su likovnjaci, slikari i kuže se po tom pitanju! I meni onda nije preostalo ništa drugo da ih slušam i tu i tamo se ubacim! I slušam tako danas frenda, ima ideja, snova i sve nam je iznio što će napraviti, kako i kada… pa se pitam!? Da li je zaista nekako ovo vrijeme produktivno… jer ni nama na Košnici ne nedostaje ideja, naprotiv, neznamo što bi prvo! Ovu nedjelju smo si priuštili i otišli smo nas dvoje do Moravica k mom Ivici! Napunio je dragi mp3 i cijelim putem smo pjevali, zabavljali se… a tamo nas je dočekao doručak i ručak, Irena se potrudila da ne budemo gladni i na tome joj hvala! I posao sam si našla, počinjem u rujnu raditi… ali prije toga dragi i ja planiramo more! Nas dvoje sami, ko zaljubljeni golupčići, kupanje i uživanje u moru a onda i jedno u drugome! Pita me danas Ivan kako moja ljubav… prekrasno! On je našao neku drugu ljubav sada, dosta mu je žena! Zaljubio se u divljinu, šume i svoje jedino, slikarstvo! A ja sam se ponovno zaljubila u svoje najdraže, slatko malo jedino moje biće… Damire, volim te do neba i nazad! Užasno puno mi značiš, i ti i prijatelji… i da nema tebe i njih, neznam što bi! Čovjek nije rođen da bi bio sam… Uz vas nitko drugi mi niti ne treba, pogotovo ne onaj koji bahato sebe uzdiže iznad mene! I još si dopušta srat po meni… a meni ni vrit ni mimo nje! Još malo najdraže moje i stiže nam najljepši dan, najvredniji… naša prva godina! I jedva čekam da proslavimo, cijeli je dan samo naš! Upoznajem nove ljude, svaki dan mi je novo iskustvo, puno učim i dalje… I kako mi život s najdražim odmiće dalje, sve više na budućnost gledam s oduševljenjem očekujući svaki mali slatki poljubac i osmijeh! Danas mi kaže frend svojim pogledom ranjenog laneta (apsoštrumfno neznam kako bi drugačije opisala to) da mu je žao što nije danas sa mnom više pričao! A ja si u sebi mislim, šta se boga ti ispričavaš kad slijedeći put ima da ti uzmem duplo!? Dobar je on, znamo se dugo, i Ivica i on mi puno znaće… Otprilike sam ih upoznala u isto vrijeme prije tri godine i ostali smo si dobri sve do danas! A eto, s nekima s kojima se znam 17 godina nisam si tako dobra! Osim moje Mare, koja je moje čudo od frendice i ja joj se divim! Fali mi sada moje najdraže, da me ljubi i grli, da ga ljubim i grlim! Nije sve bajno i krasno, znam… ali smo potpora jedno drugome kada ne može drugačije! Što je moje to je i tvoje dragi, sve što imam ja imaš i ti… a to ćeš imati zauvijek! Kada imaš ljubav sve se proći može, sve prepreke, trnje i kamenje! Želim te, volim te i trebam više od svega! Vraćam se sada naslovu, sve što hoću to i mogu, a sve što mogu to i hoću!

Posted: srpanj 7th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none