Počela sam raditi… uh, je jedino što mogu reći! I ponovno sam postala i ostala nezadovoljna…! Filaju me svakodnevnom torturom rečenica: “Budi sretna što uopće radiš i imaš posao” ili “Znaš li ti koliko ljudi bi bilo sretno da rade to što ti radiš?” Vjerojatno aludirajući na to kako sam vjerojatno nezahvalna i razmažena… a ne, ja samo znam što želim… a želim više! Vjerojatno bi se sada trebali svi prekrižiti i pomoliti za moju sotonom opsjednutu dušu samo zato jer ja za sebe želim više od 10 satnog stajanja i izvršavanja teškog fizičkog posla… onog kojeg obično rade muškarci! Ne želim to više za sebe, ne želim polagano propadati kako bih u 40-oj otišla u prijevremenu mirovinu od razje***e kralježnice, puknuća vena i natečenih koljena! Jer znam da mogu više i bolje… Jebem ti tiskare… ko ih je izmislio! Otkako sam počela raditi okrenula sam se za 180 stupnjeva… počela sam se debljati jer ne mogu jesti ništa osim peciva i sendvića, naučila sam napamet sve tračeve koji kolaju firmom, primila 101 savjet kako preživjeti u braku… Fuuuuuuuuuuuuuuuj! A znate koji je najbolji savjet koji sam čula? Zatvori oči draga i pregrizi… Može, naponski kabel od 220! Previše sam ja zatvarala oči, već mi se počelo gadit… jer sam osoba koja sve gleda širom otvorenih očiju! Zatvaram ih samo kada spavam… i ljubim dragog! Kad smo kod dragog… pati mi ljubavni život zbog ovog “bajnog” posla! Skoro da ga i ne vidim kada radim popodne… što je nama dva sata u danu! Sramota… užas! Katastrofa!!! Ekipa oko mene se počela inatiti nešto… ma nosite se svi po redu, lijepo u troskoku! Ma ne morate vi ništa napraviti, Dora će sve lijepo napraviti! Ljuta sam… ko tristo risova! I lav bi od moje rike pobjegao u rupu… para mi na uši šiklja van! Ljudi ne shvaćaju kako ništa dobro neće time dobiti… tako je uvijek kod mene bilo i tako će i biti! Jebemu, nisam ja socijalna ustanova! “Danas je na meniju grah s kobasicama… slijedećiiiii!” Prestala sam ja zatvarati oči, savršeno dobro ja znam tko je kakav… ja sam ta koju nitko ne poznaje! I tako će i ostati… nemaju ljudi pojma koliko sam puna iznenađenja, ja jako volim “iznenaditi” ljude! Onda se obično uguše od iznenađenja…

E tako, sad kad sam se ispuhala krećem u nove pobjede… vi ne krećete, dapaće… vi ćete ostati na mjestu gdje jeste! I gutati moju prašinu… btw!

P.S. A tako su mi sexy ove jagodice gore…! Yummmmmmyyyy!!!

Posted: studeni 11th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none