Ajmeeeeeeee… veselim se kao maleno dijete! Zahvaljujući mome drugom forumu, fan forumu serijala Sumrak knjiga književnice Stephenie Meyer imam predivnu priliku sutra pogledati u društvu svojih najdražih dugo najavljivani film rađen po prvoj knjizi. Sumrak doživljaj sutra počinje u 17 sati za mene i ostalih 200 gorljivih fanica i čak nešto fanova!!! U Avenue Mallu u 15 počinje druženje a u 16 se cijeli prostor i kafić ispred dvorane zatvara samo za nas! Ide nas pet, dragi pored mene i jedva ga čekam! Nabrijavam se danas cijeli dan trailerima! Mala Thumbelina će sutra ravno među cure ( i neke dečke ) i razvezati o Sumraku. Dobro, neću puno… dragoga nisam vidjela od srijede, sve mi jače fali! Tak sam happy jer pročitala sam sve četiri knjige koje su izašle i apsolutno sam postala fan te ljubavne sage između djevojke i vampira! Sve one scene koje sam donedavno čitala i u glavi si ih predočavala sada ću imati priliku vidjeti na filmu! Fotić sutra ide sa mnom…

Primjetila sam da zvučim poput napaljene tinjedžerice ali fakat jedva čekam da vidim film da me neće ni smetati što sam u prvom redu! Čujem se s dragim svaki dan po nebrojeno puta ali mi užasno fali… a sutra ću sjediti u kinu pored njega i gledati nevjerojatno predivnu ljubavnu priču s primjesama akcije i horora! Zašto mi je prekrasna ta ekranizacija modernog Romea i Julije u obliku Edwarda i Belle…? Jer je to apsolutna ljubav, on se odriće svoga života zadnjih 100 godina i nagona da ju ugrize a ona postajući jedna od njih svoga života.  Ah, ljubav… volim te najdraže moje… do neba i nazad! Sutra te ljubim bez obzira na tvoje antibiotike…!

 P.S. Damire… imamo prvogaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!

Posted: prosinac 12th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 1

… zaigrano isplesti kosu. Obojati svoje usnice ružićastim sjajilom kao djevojčica, nasmijati se vragolasto i vrisnuti ” Volim te”! Ponekad poželim oteti te od života i odvesti u nepoznato, samo tebi poznato. Da mi budeš onaj stari, vrckavi Damir, ludog osmijeha i vragolastog pogleda… Koliko mi danas fališ… onako, do bola. Tvoj poljubac, dodir… tvoje sve! Bolujemo i ti i ja, a u tom bolovanju najteže pada to što nismo jedno kraj drugoga. Grlim bezuspiješno onog plišanog majmuna, nije to to… I dođe mi suza jer mi nedostaješ, nema te da me poljubiš i utješiš… nema te da te zagrlim. Moje zlato, moje jedino… moje sve, trebaš mi da živim. Voljet ću te uvijek i zauvijek, do kraja i beskraja… do neba i nazad!

Neznam što bi se promjenilo ili kamo bi krenula sa svojim životom da te nisam ugledala onda… ali znam jedno, nikada mi ne bi bilo ovako prekrasno kao što mi je s tobom. Volim te anđele smješko, nisam nikada prestala… a nikada niti neću. Voljet ću te uvijek i zauvijek, do kraja i beskraja… do neba i nazad!

Posted: prosinac 11th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Tresla se brda, rodio se miš.

Kako s Hrvatima to obično biva, busanje u hrvatstvo je tu najjače, vikanje protiv vlasti i vlastodržaca je najglasnije ali ako padne malo kiše ma di bi hrvat pokisnuo na glavnom trgu na prosvjedu za svoju budućnost!?  Bila sam jučer, pokisnuta na trgu bana našega, koji bi se u grobu okrenuo i kip bi napola puknuo da zna kakvi bilmezi su naselili zemlju za koju se borio. Sram me Hrvatske, sram me svoje nacionalnosti i vjerojatno bih bila zadovoljnija da odem van iz ovog čumeza! Jedva nekoliko tisuća ljudi okupilo se u Zagrebu od svih onih 60 000 najglasnijih facebookovaca. Jadna li nam majka svima ako je to doista tako… Možemo lijepo poručiti gospodinu Sanaderu:

“Uzmite nam krov nad glavom, uzmite nam novac i kruh svagdašnji, uzmite nam sinove da se bore u vašim privatnim ratovima, uzmite nam dostojanstvo kada ga nemamo, uzmite nam duše koje ćemo dobrovoljno prodati vragu… uzmite nam sve što imamo - jer ćemo vam mi to onda i dati!”

Dragi… a da mi odemo u Ameriku!?

Posted: prosinac 6th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none