Tresla se brda, rodio se miš.

Kako s Hrvatima to obično biva, busanje u hrvatstvo je tu najjače, vikanje protiv vlasti i vlastodržaca je najglasnije ali ako padne malo kiše ma di bi hrvat pokisnuo na glavnom trgu na prosvjedu za svoju budućnost!?  Bila sam jučer, pokisnuta na trgu bana našega, koji bi se u grobu okrenuo i kip bi napola puknuo da zna kakvi bilmezi su naselili zemlju za koju se borio. Sram me Hrvatske, sram me svoje nacionalnosti i vjerojatno bih bila zadovoljnija da odem van iz ovog čumeza! Jedva nekoliko tisuća ljudi okupilo se u Zagrebu od svih onih 60 000 najglasnijih facebookovaca. Jadna li nam majka svima ako je to doista tako… Možemo lijepo poručiti gospodinu Sanaderu:

“Uzmite nam krov nad glavom, uzmite nam novac i kruh svagdašnji, uzmite nam sinove da se bore u vašim privatnim ratovima, uzmite nam dostojanstvo kada ga nemamo, uzmite nam duše koje ćemo dobrovoljno prodati vragu… uzmite nam sve što imamo - jer ćemo vam mi to onda i dati!”

Dragi… a da mi odemo u Ameriku!?