U početku bijaše riječ…

Archive for siječanj, 2009

Palčica - super heroj!

Ona je borac za pravdu, dobra i puna ljubavi! Njena misija je širiti ljubav i boriti se protiv nepravde! Njene super moći su brzina, okretnost, ljubav i radioaktivni pogled. Kada njime pogleda svog neprijatelja sprži ga! Poznata je kao nepotkupljiva, ima nultu toleranciju na ucijene i negativce koji žele uništiti svijet! Palčica je možda malena ali je jaka, borbenog duha, srčana i nikad borbu nije izgubila! Njen instinkt je nepogrešiv, njena volja nepokolebljiva i ona je pravi super heroj! Kako je Palčica postala super heroj? Jednog dana u bolnici se nešto zakompliciralo, dali su joj krivu dozu radioaktivne otopine, nekih 100% jaču i postala je hodajuća radioaktivnost. Dobila je super moći za koje se zaklela da će koristiti u svrhu pomaganja svijetu!

Hahahaha… a sada za ozbiljno…! Prije mjesec dana sam se na poslu ozlijedila tako da mi je u lijevoj preponi kost preskočila u čašici zdijelice i od onda šepam. To se dogodilo uslijed svakodnevnog robijanja u tiskari 10 sati dnevno na teškim fizičkim poslovima. Doktori neznaju što je, da li je napukla kost ili imam ugrušak… treća opcija koja se spominjala je rak. Na što sam ja naravno blenula ko tele da bi me doktor smirivao da vjerojatno nije. I ja mislim da nije jer u tom slučaju ne bi šepala i ne bi me lijeva noga boljela. No, poslikali su mi kukove i otkrili nešto na lijevom kuku ali što… nemaju pojma. Zato idem sutra na scintigrafski pregled koji će pomoću radioaktivne otopine otkriti što je i točno mjesto gdje je. Rečeno mi je da mi se otopina ujutro ubrizgava u venu te se čeka 4-5 sati kako bi dospijela u svaki dio moga tijela te onda idem na snimanje cijelog skeleta. Ne bojim se ja ovog prvog, frka me samo što će mi reći nakon snimanja. Držite mi sutra fige a Palčicu s početka priče glumiti ću barem taj jedan dan!

…all for love

Kako li je lijepo… Već nam je godina i pol a svaki novi dan je ljepši! Prošli smo trnje i kamenje kako bi opstali a prema svemu sudeći bit će toga još! No ja se ne bojim… dok je ljubavi bit će i nas anđele! Najteža bojaznost je nestala, najcrnje slutnje su rasplinute i sada, kad više niti uzrujavanja nema život je sve ljepši. Proteklu godinu i pol naučila sam se boriti s kojekavim demonima te čuvara mraka ali nekako uspijevam izaći svaki put nepovrijeđena, neozlijeđena i s pobjedom u ruci. I kada svaki dan vidim te divne ljude oko nas najdraži, znam da se moj instinkt ne kvari… dapaće, postaje sve bolji. Jači… izraženiji! A ti… najdraže moje, već nakon prvog razgovora koji smo vodili znala sam da si moja bolja polovica! Znala sam i nakon prvog poljupca, nakon što sam pred tebe kleknula… Ti si jedino što volim na ovom svijetu i zbog tebe bi rastrgala onog koji te uopće pomisli taknuti. Znam da će toga biti još ljubavi, znam… i spremna sam! Za tebe i za nas, do neba i nazad. Osim tebe, nas i života zajedno sve je ostalo nebitno. Ja te volim, čuvam… i brinem. Te bdijem, s jednim okom soavam… i volim te najviše na svijetu. Nitko neće dirati moju bebu… ako želi živjeti!