Kako li je lijepo… Već nam je godina i pol a svaki novi dan je ljepši! Prošli smo trnje i kamenje kako bi opstali a prema svemu sudeći bit će toga još! No ja se ne bojim… dok je ljubavi bit će i nas anđele! Najteža bojaznost je nestala, najcrnje slutnje su rasplinute i sada, kad više niti uzrujavanja nema život je sve ljepši. Proteklu godinu i pol naučila sam se boriti s kojekavim demonima te čuvara mraka ali nekako uspijevam izaći svaki put nepovrijeđena, neozlijeđena i s pobjedom u ruci. I kada svaki dan vidim te divne ljude oko nas najdraži, znam da se moj instinkt ne kvari… dapaće, postaje sve bolji. Jači… izraženiji! A ti… najdraže moje, već nakon prvog razgovora koji smo vodili znala sam da si moja bolja polovica! Znala sam i nakon prvog poljupca, nakon što sam pred tebe kleknula… Ti si jedino što volim na ovom svijetu i zbog tebe bi rastrgala onog koji te uopće pomisli taknuti. Znam da će toga biti još ljubavi, znam… i spremna sam! Za tebe i za nas, do neba i nazad. Osim tebe, nas i života zajedno sve je ostalo nebitno. Ja te volim, čuvam… i brinem. Te bdijem, s jednim okom soavam… i volim te najviše na svijetu. Nitko neće dirati moju bebu… ako želi živjeti!