(15.10.1997. - 04.02.2009.)

Stigao je jedan dan na sam Božić u svoju novu obitelj. Imao je svega dva i pol mjeseca, malog razmahanog repića i istraživaćkog pogleda na sve novo… Stigao je iz Požege sa svoja dva brata, on je bio najmanji. Jedan je bio ogroman, debeo i prevelik, drugi srednji… Odabrali smo srednjega i sjeli popiti kavu. Njih tri su haračili stanom a onda smo primjetili da srednji šepa na jednu nogu. Uzgajivač je zatim rekao da će ga uzeti nazad… tako da je ipak sjekira u med pala najmanjemu u leglu, našem Dingu. Bio je slatkica, malen a tako dobar! Dobio je ime po australskom divljem psu jer ga je bilo po svuda u stanu. Prva njegova fotografija nastala je pod božićnim drvcem! Od onda pa do današnjeg dana postao je najmilije biće svakoga u ovoj obitelji, njegovoj obitelji. Nikada nije grizao papuće, niti namještaj… bio je pas kojega ne bi pronašli niti da smo ga svijećom po svijetu tražili. Blage naravi, veseo, nije bio agresivan osim kada je branio sebe i svoje… Došlo je vrijeme da dobije svoje prve pikice kao malo štene kako bi mogao s ostalim psima se družiti i po svim livadama trčati. No, kupili smo ga od uzgajivača bolesnog. S parazitima i crijevnim bolestima stalno je imao proljeve. Kada se Mateja, kćer njegove gazdarice svako jutro dizala kako bi krenula na praksu dočekao ju je njegov poklon, proljev nasred dnevnog boravka. Nisu više znali što bi pa su zvali veterinara kako bi Dinga izliječili. No prvi veterinar očito je pripisao krive tablete pa se malome Dingu proljev nije smirio niti nakon tjedan dana. Zatim je pukim slučajem gazdarica došla do veterinara, svog prijatelja iz djetinjstva. On je dao tablete u koje baš nitko nije posve vjerovao no nakon par dana Dingo više nije imao proljeve. Boris ga je izliječio i dobio počasnu titulu Dingovog veterinara. A Dingo je napokon počeo uživati u čarima istraživanja mirisa po svom kvartu. I u vlastitom dvorištu.

Rastao je velikom brzinom a dotle su svi u njegovoj novoj obitelji učili što je više moguće o njegovoj vrsti, aljaškom malamutu. On je polarni, radni pas ali i čuvar. Njegova vrsta je dobivena tako što su eskimi križali vuka i haskija, izvornog polarnog psa. Kao izravni potomak vuka, aljaški malamut ne zna lajati nego samo zavijati. Užasno privržen čovjeku ali i svojeglav, pa znaju odlutati u svoja neka istraživanja. Dingo je prvi dan pokazao zavidnu sposobnost učenja i poslušnosti. Već je prvi dan naučio da ne smije u sobe i toga se držao cijelog života.

Posted: veljača 4th, 2009 under Moja riječ.
Comments: none