Da se baš stalno ne prisjećam najdražeg četveronožnog prijatelja danas ću pisati o ljubavi i prijateljstvu. Iako je Dingo stalno u mojim mislima… Danas 23. dragi i ja slavimo 1 godinu i 8 mjeseci! Volim ga… i on mene i nema toga što ne bi napravili jedno za drugo. Volim ga vidjeti nasmijanog dok mu sunce grije lice a oči zelene sjaje baš kao bistar izvor! Volim naše male izlete jer su prepuni uživanja, u okolini i jedno u drugome. Pričali smo danas o moru… još malo, pa ćemo ponovno put avanture! Na staro mjesto? Tko zna… Gdje god završili bit će nam prekrasno! Volim te najdraže moje, ozdravi mi što prije, nek te ova temperatura ne drži dugo. Ti si kao zavoj mojoj rani, lijek bolesti koja me ubija… ti si ljubav mom životu. Sreća mojoj tuzi, osmjeh za vječnost! Volim te… do neba i nazad! Hvala ti za sve što jesi…

Moji prijatelji su divna bića, ostali su uz mene i ne odustaju. Subotnji dan smo iskoristili za radni sastanak te cijelopopodnevnu zajebanciju! Nismo se svi skupa dugo vidjeli pa smo između fotkanja, cuclanja, lizanja te vrištanja od smijeha otišli na ručak u studentsku menzu zahvaljujući Tajani i Ivici te njihovim X-icama! Moji prijatelji me cijene, vole i dijele isti san o najboljem portalu u lijepoj našoj! Netko me pitao zašto sam odabrala svoje prijatelje kao najnajbliže suradnike? Jer samo prijateljima i vjerujem, moj je odgovor. Oni će dati sve od sebe, krvi ispod srca da uspijemo ali oni isto tako znaju da će i nazad dobiti sve što zaslužuju. Moje prijateljstvo imaju već sada zauvijek… Rekla sam da kada imam san ja od njega ne odustajem samo zato što me ljudi napuštaju… neka, biti ću još jača, još snažnija da krenem u nove pobjede! Ljubavne, prijateljske, radne…! Ljudi, volim vas! Blago onima koji imaju šačicu prijatelja, barem znaju tko su oni!

Posted: ožujak 23rd, 2009 under Moja riječ.
Comments: none

Danas je mjesec dana otkad ga više nema pored mene… nedostaje mi to malo biće. Bio je duša od psa…! I iako primjećujem da nam je nakon mjesec dana lakše… još uvijek se suze kotrljaju dok gledam neku njegovu sliku, pa i dok sad ovo pišem! Majkica je ustavom i zakonom prisvojila nekoliko njegovih videa koje sam snimila i nedo Bog da im se što dogodi… ona želi imati video!

Sjećam se jednog ljeta na vikendici na Kupi. Išli svi petero i naravno, poveli i Dinga… nije bilo šanse da ga ostavimo samog preko vikenda. Ajme, kakve probleme je radio kako smo se sjeli u auto u Zagrebu i dok nismo došli na vikendicu. Zavijao, skakao po zadnjem sjedištu i po svima nama… silom se htio sjesti starome u krilo i voziti.  Jedva smo svi dočekali da ga na Kupi iskipamo van iz auta. A onda je počela jurnjava dvorištem! Išli smo se kupati dolje na Kupu i poveli smo i njega. On baš ne voli vodu ali smo mislili kako će vidjeti nas pa i sam zaplivati. I došli mi na obalu i svi petero u vodu… nije imao izbora nego na silu prvi put zaplivati.

Ali jadnik, struja Kupe je bila prejaka i jednostavno ga je voda počela nositi. Odnesla bi ga tko zna gdje da stari nije zaplivao i išao ga spašavati! Podrapali smo se od smijeha… umjesto da pas spašava čovjeka bilo je obratno! Urnebes… čak smo mu i nazdravili za ručkom… dobio je liz vina i nije mu se svidjelo! Ali vjerujem da je netko od nas bio u nevolji Dingo bi ga spasio… bio je jako vezan za nas! I mi za njega, odrasli smo uz njega… i bio nam je najbolji prijatelj! Otkad ga nema, majčica svaki dan pogleda magnet na frižideru koji sam joj kupila…

A na njemu piše: 

Što više ljudi poznajem, to više volim svog psa!

Posted: ožujak 4th, 2009 under Moja riječ.
Comments: 1