Da se baš stalno ne prisjećam najdražeg četveronožnog prijatelja danas ću pisati o ljubavi i prijateljstvu. Iako je Dingo stalno u mojim mislima… Danas 23. dragi i ja slavimo 1 godinu i 8 mjeseci! Volim ga… i on mene i nema toga što ne bi napravili jedno za drugo. Volim ga vidjeti nasmijanog dok mu sunce grije lice a oči zelene sjaje baš kao bistar izvor! Volim naše male izlete jer su prepuni uživanja, u okolini i jedno u drugome. Pričali smo danas o moru… još malo, pa ćemo ponovno put avanture! Na staro mjesto? Tko zna… Gdje god završili bit će nam prekrasno! Volim te najdraže moje, ozdravi mi što prije, nek te ova temperatura ne drži dugo. Ti si kao zavoj mojoj rani, lijek bolesti koja me ubija… ti si ljubav mom životu. Sreća mojoj tuzi, osmjeh za vječnost! Volim te… do neba i nazad! Hvala ti za sve što jesi…

Moji prijatelji su divna bića, ostali su uz mene i ne odustaju. Subotnji dan smo iskoristili za radni sastanak te cijelopopodnevnu zajebanciju! Nismo se svi skupa dugo vidjeli pa smo između fotkanja, cuclanja, lizanja te vrištanja od smijeha otišli na ručak u studentsku menzu zahvaljujući Tajani i Ivici te njihovim X-icama! Moji prijatelji me cijene, vole i dijele isti san o najboljem portalu u lijepoj našoj! Netko me pitao zašto sam odabrala svoje prijatelje kao najnajbliže suradnike? Jer samo prijateljima i vjerujem, moj je odgovor. Oni će dati sve od sebe, krvi ispod srca da uspijemo ali oni isto tako znaju da će i nazad dobiti sve što zaslužuju. Moje prijateljstvo imaju već sada zauvijek… Rekla sam da kada imam san ja od njega ne odustajem samo zato što me ljudi napuštaju… neka, biti ću još jača, još snažnija da krenem u nove pobjede! Ljubavne, prijateljske, radne…! Ljudi, volim vas! Blago onima koji imaju šačicu prijatelja, barem znaju tko su oni!