Jesam, potpuno sam luda…

Od bolova. Da ja moram imati tu sreću da mi je korijen zuba zavinut poput udice i da se s takvim vađenjem toga zuba zubar mora mučiti 40 minuta?! I rasturiti mi pola vilice a s njom i lijevu stranu glave?! Da ja moram dvaput dnevno biti na Neofenima kako bi izdržala? A tko mi je kriv za to??? Ja sama… 

Ne sjećam se kada sam prije ovoga zadnji put bila kod zubara i to radi prokletog straha i prevelike fobije! Stvarno sam nemarna… pa sada moram i trpiti! Moje dijete će pet puta dnevno prati zube i biti kod zubara svakih 6 mjeseci ako ne i više… samo da ne mora ovo trpiti! Nadam se da neće biti tvrdoglavo ko njegova/njezina mater! Dok sam tako doma u bolovima drži me neka druga ludnica! Igram se s Photoshopom, radim logove, wallpapere… vježbam se! Makar neznam koliko će mi to pomoći jer previše sam izostala s predavanja i bojim se rezultata tih izostanaka! Grozno je kad ti je grozan imunitet i kada si svako malo bolestan!

Nekako čekam blagdansko vrijeme i grad u lampicama, još jedan Božić i barem malo snijega! Da možemo dragi i ja malo na grudanje… Demotivirani smo oboje, ništa nam se ne da, najradije bi da odspavamo zimski san… Posla nema, love nema… barem su sreća i ljubav još tu! Nisam ga vidjela 5 dana, užasno mi fali i samo mislim na to kako ću ga zagrliti i ne pustiti!  Dvije i pol godine staža brojimo a svakim ga danom volim sve više! I ova zuboludnica brže prolazi samo radi njegovih riječi od kojih se rastopim tako da me se sastaviti više ne može! Jučer smo majkica i ja imale kvalitetno vrijeme nazvano majka-dijete-zbližavanje-uz film-Sumrak! Uz nezaobilazne kokice, domino kocke i mandarine…! Treba pogledat i drugi dio… Mladi mjesec čeka! Već sad brojim sitno do Pomrčine krajem 6. mjeseca slijedeće godine! Da mi nema najdražeg već bi me preuzela ova zuboludnica! Najdražeg jedva čekam da vidim, zuboludnicu jedva čekam da ode…

Posted: studeni 30th, 2009 under Moja riječ.
Comments: none

Hrvatsku potresa jedna od najgorih kriza, trenutno u zemlji gostuje cirkus zvan “Predsjednički kandidati”, svakodnevno se broj nezaposlenih na burzi samo enormno povećava, prijeti nam svinjska gripa u najgorem obliku… a uza sve ovo naši premili novinari još stignu detaljno popratiti najnovije trač-srač zalijevanje govnima Dolores Lambaše i Vlatke Pokos! Još se nezna koja bolje gađa… ali valjda ćemo dobiti pobjednicu. Ne stignu sve to normalni građani koji su životno pogođeni svim ovim krizama popratiti, svaki dan nešto novo! Jučer ona pljuje ovu, danas ova tuži onu… majčice mila, dokle…???? Oko ćega… oko znamo svi kakvog Josipa “starac i more” Radeljaka. Kažu i jedna i druga da su sa sela, dapaće svađaju se trenutno čije je selo veće… koja ima više krava i kokoši! Obje su iste, sa sela su došle i uvalile se bogatašu u gaće! A jadan bogataš, njegov ugled je ukaljan, njegovo zdravstveno stanje uništeno… sjetih se sada kako se njega i vlastita mater odrekla pa se pitam sada zaboga, kako se mogla odreći tako divnog, bajnog i uspješnog sina!? Tu nekaj smrdi… sve mi se čini da je to ovo medijsko zalijevanje govnima!

Iskreno, mene kao normalnu građanku već lagano počinje nervirati ovo zalijevanje govnima preko Jutarnjeg, Večernjeg, Indexa, Storyja, Nacionala, Glorije, Arene, Red Carpeta, Exluziva, Facebooka, Twittera… Ispada jebote da iz ove jadne i krizne zemlje niš pametnoga ne uspije izaći! Novinari, majke vam vaše, nema što… dobar posao učite slijedeće generacije fakulteta politologije! Mislite da ako pišete i pratite krizu, afere i skandale ministara i “rođaka” da vam se oprašta ovo zalijevanje govnima?! Zabranila bi ustavom sve starlete, sponzoruše, kojekakve wanna be manekenke, Dikolorese, Pokosice i Gotovčeve… Big brothere, Farme koje je postalo natjecanje ko će koga više pojebat i naravno, tko će prvi sisu pokazat! ! Od nas poštenih građana rade idiote svojim neciviliziranim, nekulturnim i neinteligentnim ponašanjem! Danas je normalno sve što nije normalno! Fuj, odvratno…

Vratimo se na dvije akterice s početka priče… Iako su i jedna i druga sada oblivene govnima… Dolores ne shvaća da bi se uskoro mogla naći u Vlatkinu položaju kada na Dikanovu scenu doleti neka mlađa, ljepša i više nimfomanski nastrojena djevojka! Jer, ako je suditi po Dikanu koji obara rekorde, slijedeća bi od njega mogla biti mlađa i više negoli Dolores! Živi bili pa vidjeli! Možda će mala doći iz Huma na Sutli (op.a. znano kao najmanje selo na svijetu).

Posted: studeni 18th, 2009 under Moja riječ.
Comments: none

Nisam dugo pisala i to većinom iz razloga što mi se nije dalo! Kao da sam zaboravila svoj blogić i zatvorila ga u ladicu. Svako malo sam bolesna, užasno mi je narušen imunitet i frka me sad “gica” gripe! Kad bi netko htio poklati svu đubrad u svijetu koja se ovako igra s ljudima… cijepit ću se kurac! Pa makar od nje i krepala! To i je fora, dademo vam cjepivo da brže krepate i da je što manje ljudi na svijetu! Tek toliko da ih se pretvori u izmanipulirane robove… ne hvala!

Sve više i više fotografiram a moj tečaj web dizajna ok ide… zbog bolesti narušeno je moje savladavanje gradiva ali se nadam da ću na kraju ipak proći! Jest da će mi Damir morati glumiti instruktora ali dobro… Srce me boli kada vidim što su na kraju pojedinci uspjeli napraviti od Košnice! Zato će mi biti i više nego drago ako ju ubrzo uspijemo podići ponovno na noge! Uz Košnicu smo krenuli raditi još jedan projekt no neću još o njemu! Uskoro ćemo Damir i ja proslaviti 2,5 predivne godine i makar nitko vjerovao nije da ćemo biti skupa eto nam više od dvogodišnjeg staža! Činimo jedan za drugoga ono što možda nikad ne bi i to je tajna uspjeha! Volimo razveseliti jedan drugoga ali najgore je kada nismo skupa… kao sada dok sam bolesna. Fali mi kao da je dio mene otkinut i poslan na drugi kraj svijeta! Zato će Damir sjediti pored mene u kinu i gledati sa mnom izvjesni film iako mu se doslovno gadi taj bezvezni ljubić i kino dvorana puna hihotavih, prištavih 14-godišnjih curica koje na svaku scenu vrište i uzdišu! Nadam se da sam ovo precizno dočarala!

Povezala sam se s svojim bratićima i sestrićnama koje nisam nikad vidjela ili vidjela jednom u životu i to je tako super! Sada smo u kontaktu jer ipak smo rod a bitno je da barem rodbina si bude međusobno dobra! Još jedna vijest… naime, smršavila sam dosta a nije da sam na dijeti ili da ne jedem. Sad me frka da možda neka boleština u mom tijelu ne ždere tolike kalorije s mene… vidjet ćemo uskoro valjda. I definitivno se moram prisiliti da dođem ovdje svako malo… i da se vratim u kolotečinu pisanja bloga. Dobro bi mi došlo…

Posted: studeni 12th, 2009 under Moja riječ.
Comments: none