Jesam, potpuno sam luda…

Od bolova. Da ja moram imati tu sreću da mi je korijen zuba zavinut poput udice i da se s takvim vađenjem toga zuba zubar mora mučiti 40 minuta?! I rasturiti mi pola vilice a s njom i lijevu stranu glave?! Da ja moram dvaput dnevno biti na Neofenima kako bi izdržala? A tko mi je kriv za to??? Ja sama… 

Ne sjećam se kada sam prije ovoga zadnji put bila kod zubara i to radi prokletog straha i prevelike fobije! Stvarno sam nemarna… pa sada moram i trpiti! Moje dijete će pet puta dnevno prati zube i biti kod zubara svakih 6 mjeseci ako ne i više… samo da ne mora ovo trpiti! Nadam se da neće biti tvrdoglavo ko njegova/njezina mater! Dok sam tako doma u bolovima drži me neka druga ludnica! Igram se s Photoshopom, radim logove, wallpapere… vježbam se! Makar neznam koliko će mi to pomoći jer previše sam izostala s predavanja i bojim se rezultata tih izostanaka! Grozno je kad ti je grozan imunitet i kada si svako malo bolestan!

Nekako čekam blagdansko vrijeme i grad u lampicama, još jedan Božić i barem malo snijega! Da možemo dragi i ja malo na grudanje… Demotivirani smo oboje, ništa nam se ne da, najradije bi da odspavamo zimski san… Posla nema, love nema… barem su sreća i ljubav još tu! Nisam ga vidjela 5 dana, užasno mi fali i samo mislim na to kako ću ga zagrliti i ne pustiti!  Dvije i pol godine staža brojimo a svakim ga danom volim sve više! I ova zuboludnica brže prolazi samo radi njegovih riječi od kojih se rastopim tako da me se sastaviti više ne može! Jučer smo majkica i ja imale kvalitetno vrijeme nazvano majka-dijete-zbližavanje-uz film-Sumrak! Uz nezaobilazne kokice, domino kocke i mandarine…! Treba pogledat i drugi dio… Mladi mjesec čeka! Već sad brojim sitno do Pomrčine krajem 6. mjeseca slijedeće godine! Da mi nema najdražeg već bi me preuzela ova zuboludnica! Najdražeg jedva čekam da vidim, zuboludnicu jedva čekam da ode…

Posted: studeni 30th, 2009 under Moja riječ.
Comments: none