Ajmeeeeeeee… veselim se kao maleno dijete! Zahvaljujući mome drugom forumu, fan forumu serijala Sumrak knjiga književnice Stephenie Meyer imam predivnu priliku sutra pogledati u društvu svojih najdražih dugo najavljivani film rađen po prvoj knjizi. Sumrak doživljaj sutra počinje u 17 sati za mene i ostalih 200 gorljivih fanica i čak nešto fanova!!! U Avenue Mallu u 15 počinje druženje a u 16 se cijeli prostor i kafić ispred dvorane zatvara samo za nas! Ide nas pet, dragi pored mene i jedva ga čekam! Nabrijavam se danas cijeli dan trailerima! Mala Thumbelina će sutra ravno među cure ( i neke dečke ) i razvezati o Sumraku. Dobro, neću puno… dragoga nisam vidjela od srijede, sve mi jače fali! Tak sam happy jer pročitala sam sve četiri knjige koje su izašle i apsolutno sam postala fan te ljubavne sage između djevojke i vampira! Sve one scene koje sam donedavno čitala i u glavi si ih predočavala sada ću imati priliku vidjeti na filmu! Fotić sutra ide sa mnom…

Primjetila sam da zvučim poput napaljene tinjedžerice ali fakat jedva čekam da vidim film da me neće ni smetati što sam u prvom redu! Čujem se s dragim svaki dan po nebrojeno puta ali mi užasno fali… a sutra ću sjediti u kinu pored njega i gledati nevjerojatno predivnu ljubavnu priču s primjesama akcije i horora! Zašto mi je prekrasna ta ekranizacija modernog Romea i Julije u obliku Edwarda i Belle…? Jer je to apsolutna ljubav, on se odriće svoga života zadnjih 100 godina i nagona da ju ugrize a ona postajući jedna od njih svoga života.  Ah, ljubav… volim te najdraže moje… do neba i nazad! Sutra te ljubim bez obzira na tvoje antibiotike…!

 P.S. Damire… imamo prvogaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!

Posted: prosinac 12th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

… zaigrano isplesti kosu. Obojati svoje usnice ružićastim sjajilom kao djevojčica, nasmijati se vragolasto i vrisnuti ” Volim te”! Ponekad poželim oteti te od života i odvesti u nepoznato, samo tebi poznato. Da mi budeš onaj stari, vrckavi Damir, ludog osmijeha i vragolastog pogleda… Koliko mi danas fališ… onako, do bola. Tvoj poljubac, dodir… tvoje sve! Bolujemo i ti i ja, a u tom bolovanju najteže pada to što nismo jedno kraj drugoga. Grlim bezuspiješno onog plišanog majmuna, nije to to… I dođe mi suza jer mi nedostaješ, nema te da me poljubiš i utješiš… nema te da te zagrlim. Moje zlato, moje jedino… moje sve, trebaš mi da živim. Voljet ću te uvijek i zauvijek, do kraja i beskraja… do neba i nazad!

Neznam što bi se promjenilo ili kamo bi krenula sa svojim životom da te nisam ugledala onda… ali znam jedno, nikada mi ne bi bilo ovako prekrasno kao što mi je s tobom. Volim te anđele smješko, nisam nikada prestala… a nikada niti neću. Voljet ću te uvijek i zauvijek, do kraja i beskraja… do neba i nazad!

Posted: prosinac 11th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Tresla se brda, rodio se miš.

Kako s Hrvatima to obično biva, busanje u hrvatstvo je tu najjače, vikanje protiv vlasti i vlastodržaca je najglasnije ali ako padne malo kiše ma di bi hrvat pokisnuo na glavnom trgu na prosvjedu za svoju budućnost!?  Bila sam jučer, pokisnuta na trgu bana našega, koji bi se u grobu okrenuo i kip bi napola puknuo da zna kakvi bilmezi su naselili zemlju za koju se borio. Sram me Hrvatske, sram me svoje nacionalnosti i vjerojatno bih bila zadovoljnija da odem van iz ovog čumeza! Jedva nekoliko tisuća ljudi okupilo se u Zagrebu od svih onih 60 000 najglasnijih facebookovaca. Jadna li nam majka svima ako je to doista tako… Možemo lijepo poručiti gospodinu Sanaderu:

“Uzmite nam krov nad glavom, uzmite nam novac i kruh svagdašnji, uzmite nam sinove da se bore u vašim privatnim ratovima, uzmite nam dostojanstvo kada ga nemamo, uzmite nam duše koje ćemo dobrovoljno prodati vragu… uzmite nam sve što imamo - jer ćemo vam mi to onda i dati!”

Dragi… a da mi odemo u Ameriku!?

Posted: prosinac 6th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Nevoljo, o prokleta nevoljo… Nikada ne dolaziš sama! Nakon proteklog tjedna i kalvarije s trovanjem hranom, nerazjašnjenog odnosa unutar firme i straha od gubitka svih prava( i onih zadnjih koje čovjeku ostaju)… najzad, uplovila sam u ovaj vikend usred njegovog toplog zagrljaja. I sve se postavilo kako valja, na svoje mjesto, mogla sam odahnuti i zatvoriti uz smješak oči… jer tu je on da me štiti! Voljet ću ga zauvijek i nikada ga neću prestati voljeti istom jačinom! I došao je vikend, jedva dočekan… okupan poljupcima! I začinjen ljubavnim zagrljajima…! Nije da se hvalim, ali prekrasno je… kako sada tako je uvijek! I radim  punom parom… sve se iza mene dimi! Tako sam najproduktivnija, kada me adrenalin puca, kada imam energije na bacanje i kada svake sekunde nešto radim! Znam da ću se možda tako brzo potrošiti ali radije živim 300 na sat negoli ziherašim! U srijedu smo dragi i ja slavili… napokon mu je život postao lakši! Neće više se toliko brinuti, par briga manje i on je sretan! A onda sam i ja… Uza sebe imam ljude koji vjeruju u mene i u ideje, ljude koji su voljni i željni nešto promjeniti, i koji su se uhvatili u koštac! Što da još kažem, što da više poželim… Hvala vam što činite moj život predivnim a moje postojanje posebnim!

Posted: studeni 29th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Prije sam nadobudno znala šiziti jer je toliko toga trebalo biti a tako je malo vremena. Sada, puštam sve da ide onako kako ide… dok ne odlučim zagristi! A kada ja zagrizem onda ostaje otisak zuba. Kako bi rekao jedan pizza majstor, korak po korak i sve u svoje vrijeme! Još nije vrijeme… očito! Ljudi se ponašaju po vrlo dobro naučenoj podlozi zvanoj lako ćemo! Bitna im je količina a ne kvaliteta.  A po drugoj strani da je i barem te količine… Na početku, davno prije… zacrtala sam jedan cilj koji definitvno nije nemoguć, zar ne? Cilj mi je pa blago rećeno, gotovo savršenstvo. Znam da ono ne postoji ali više ovako ne mogu. Srce i duša me boli kada vidim oskvrnjavanje sna tuđom bolesnom ideologijom. Gade mi se ljudi pokvarenog pogleda i sjebanih, bolesnih misli. Gadi mi se sadizam… ali ja puštam. I čekam. Čekam trenutak kada ću moći zagristi i kada stisak neću pustiti. Nisam godine kreativnosti i mašte odhebala u vjetar… a ne, pa bila bi shebano glupa. Krivo mi je, jer znam da može bolje i da postoji bolje… zašto se čeka neznam. Stavit ću ja sve na papir da ne bude zabune slućajno. Ne tražim izgovore, ne dajem dobro od sebe kada znam i njušim zlo… Ljudi su prokleti! Kako kažu, i definitivno ne lažu… Drži prijatelja blizu ali neprijatelja još bliže! Hvala, dobar savjet zlata vrijedi. Imam ih, neću lagati i sve ih treba držati baš tamo gdje pripadaju a da to ne znaju! Smatram ih neprijateljima jer ih prijateljima definitivno ne mogu zvati, a status koji sada imaju zaslužen je… “predivno” su se ponijeli prema meni. A ja kao ja, još sam tu i bit ću tu jer je prevelik entuzijazam i ambicija da bih od svog sna odustala bez borbe. San u mašti, mašta u snu… Laganini, korak po korak… because life is sweet for those who wait!

Posted: studeni 25th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Počela sam raditi… uh, je jedino što mogu reći! I ponovno sam postala i ostala nezadovoljna…! Filaju me svakodnevnom torturom rečenica: “Budi sretna što uopće radiš i imaš posao” ili “Znaš li ti koliko ljudi bi bilo sretno da rade to što ti radiš?” Vjerojatno aludirajući na to kako sam vjerojatno nezahvalna i razmažena… a ne, ja samo znam što želim… a želim više! Vjerojatno bi se sada trebali svi prekrižiti i pomoliti za moju sotonom opsjednutu dušu samo zato jer ja za sebe želim više od 10 satnog stajanja i izvršavanja teškog fizičkog posla… onog kojeg obično rade muškarci! Ne želim to više za sebe, ne želim polagano propadati kako bih u 40-oj otišla u prijevremenu mirovinu od razje***e kralježnice, puknuća vena i natečenih koljena! Jer znam da mogu više i bolje… Jebem ti tiskare… ko ih je izmislio! Otkako sam počela raditi okrenula sam se za 180 stupnjeva… počela sam se debljati jer ne mogu jesti ništa osim peciva i sendvića, naučila sam napamet sve tračeve koji kolaju firmom, primila 101 savjet kako preživjeti u braku… Fuuuuuuuuuuuuuuuj! A znate koji je najbolji savjet koji sam čula? Zatvori oči draga i pregrizi… Može, naponski kabel od 220! Previše sam ja zatvarala oči, već mi se počelo gadit… jer sam osoba koja sve gleda širom otvorenih očiju! Zatvaram ih samo kada spavam… i ljubim dragog! Kad smo kod dragog… pati mi ljubavni život zbog ovog “bajnog” posla! Skoro da ga i ne vidim kada radim popodne… što je nama dva sata u danu! Sramota… užas! Katastrofa!!! Ekipa oko mene se počela inatiti nešto… ma nosite se svi po redu, lijepo u troskoku! Ma ne morate vi ništa napraviti, Dora će sve lijepo napraviti! Ljuta sam… ko tristo risova! I lav bi od moje rike pobjegao u rupu… para mi na uši šiklja van! Ljudi ne shvaćaju kako ništa dobro neće time dobiti… tako je uvijek kod mene bilo i tako će i biti! Jebemu, nisam ja socijalna ustanova! “Danas je na meniju grah s kobasicama… slijedećiiiii!” Prestala sam ja zatvarati oči, savršeno dobro ja znam tko je kakav… ja sam ta koju nitko ne poznaje! I tako će i ostati… nemaju ljudi pojma koliko sam puna iznenađenja, ja jako volim “iznenaditi” ljude! Onda se obično uguše od iznenađenja…

E tako, sad kad sam se ispuhala krećem u nove pobjede… vi ne krećete, dapaće… vi ćete ostati na mjestu gdje jeste! I gutati moju prašinu… btw!

P.S. A tako su mi sexy ove jagodice gore…! Yummmmmmyyyy!!!

Posted: studeni 11th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Kako nasloviti tekst što ga mislim predstaviti? Kako dati predznak nećemu što će svi moći “vidjeti”? Lako je vidjeti, pitanje je tko želi vidjeti…

Hodala je potpuno nepoznatom stranom života, kao da je nestalo sve ono što je do sada poznavala. Osjećala se podosta izgubljeno, pomalo rastreseno… stalno odmahivajući glavom i uvjeravajući samu sebe kako je ovo san i njoj se to ne događa. On se njoj ne događa… Pojavio se jednog dana, onako naglo iza ugla sa stalnim smješkom na licu i sjaju u oku… i u lijevom i desnom! Bio je zabranjen, no… jedan je čaroban pogled bio dovoljan, onaj gotovo gusarski pogled preko čaše dobrog starog ruma. Dovoljan da zarobi čitav njen mladi život, željan vatre neostvarivog poljupca. Dani su joj se pretvorili u stalnu muku previranja po vlastitim sjećanjima, a baš svaka nosila je njegov osmijeh! Pogled se pretvorio u otimanje… dani u razgovore i prelijepe trenutke sreće i ushita! Ushita kada je začula glas koji joj se već sada urezao u srce! Srce koje je ona imala za sve no samo ga je on mogao ukrasti iz njenih njedara i zarobiti! Da ga nitko nikad ne nađe, da ga nitko više nikad ne povrijedi.

Poljubac…

Bio je nezaboravan, vatren… prepun iskrica, nezaustavljiv. Oduzimao je dah, nastala je tišina a svi pogledi okrenuli su se znatiželjno i ljubomorno prema nezaustavljivom poljupcu koji nije izabrao ni mjesto ni vrijeme. Oči su mu se smijale, iskrile a njen osmijeh nadišao je sve što je ikada osjećala! Osmijeh poput svakog drugog no toliko drugačiji… Njen osmijeh se zauvijek urezao u njegovo sjećanje i njegovo srce da duhovi mora i dubina neće nikada pronaći njegov izvor. A izvor je u njima samima… i zato, pozdrav svim svijetskim lopovima i gusarima, svim vješticama i čudovištima… ovo je njihova priča! I na kraju eto… stižemo i do naslova ove priče što predstavlja ljubav u smislu jedinom, za nju i njega… te njih!

Posted: listopad 10th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 5

Ah, kako je la vita es bella! Život je lijep, nema što! Krenule su neke promjene u mom životu, dakako na bolje! Trivijalne stvari odbacujem što dalje jer za njih nemam vremena niti živaca. Trenutno mi je u životu onako kako sam si sama napravila, a kad realno pogledam, napravila sam dobar posao. Čisto sam zadovoljna sobom i situacijom u svom životu. Kad se zbroje sve ideje i svi dogovori imat ću hrpetinu posla ali sama sam tako htjela. I to me veseli!

Nešto sam i naučila, prema nekim ljudima se više neću postavljati emocionalno nego čisto u odnosima odrediti neke stvari a onda kako tko želi njegova stvar.  Dosta je bilo cici - mici na šibici, postajem isključiva. Hvala lijepa na pitanju, ali zdravlje bih si ipak sačuvala. Uglavnom, uza sebe imam obitelj i najdraže ljude koji me podržavaju i razumiju i na tome im svima hvala! Pišem sada ovo u registar, poklon za rođendan od moje Mare koju je kao i mene očito osvojila pčelica na omotu registra! Zna ona koliko volim pisati… Najveći problem ljudi koji me okružuju iz kojekakvih pobuda i razloga je taj da zaboravljaju dobro upoznatu činjenicu da mogu biti i postati vrlo brzo užasno hladna osoba prema ljudima koji to itekako zaslužuju.  Sjebi me, zabij mi nož u leđa ili mi dokaži da nisi vrijedan mog trošenja vremena i katapultirat ću te iz svog života tako jako da će ti i pingvini mahati! Svatko stvara sam krug ljudi koji želi u svojoj blizini, ja odlučujem da svi oni koji me ne mogu cijeniti kao osobu nemaju šta pored mene tražiti. Ja sam osoba koja voli pored sebe imati jednostavna ljudska bića. Dakle, igrice, filozofiranja bez pokrića te provociranja… takvo što mi od ljudi ne treba u životu i zato takve režem odmah u korijenu. La vita es bella, to je barem jednostavno!

Posted: listopad 5th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 1

Ajde, napokon smo krenuli s redizajnom jer smo se uspijeli svo troje uskladiti! Web dizajner pomaže webmasteru, a ja pomažem di stignem! Uljepšavanje i poboljšanje Košnice portala krenulo je jučer u nadi da ćemo u dva dana uspijeti napraviti baš sve! Kako bismo krenuli dalje odlučnim koracima u osvajanje web prostora. Prvo po redu smo se uhvatili u koštac s redizajnom frontpage-a, i sami vidite koliko noviteta ima i koliko ćemo ih imati u skorašnje vrijeme. Dosta toga se napokon sada pokreće, od reklama do ozbiljnih projekata kao što je video, naš biser u koji ćemo uz Blogalicu jako puno uložiti. U narednih mjesec dana sve ćete saznati kuda će nas ova Košnica odvesti!

Plan rada sam dovršila, treba ga doraditi i naš posao na Košnica portalu može početi. Ali sada za ozbiljno… Naša malonogometna momčad krenula je u nove pohode… naravno, pobjednički nastrojena! Pa tako nakon uspiješne prve sezone turnira Gimka Remax 21, počeli smo pobjedama u drugoj sezoni te se ovoga puta nadamo još boljem rezultatu! Sad će se napokon realizirati sve ono što smo proteklih mjeseci planirali, stvarali i dorađivali. A toga ima puno… Posebno mi je nekako drago što se sada radi redizajn makar je to ispalo tako slučajno…zato mi je još draže! Naime, mojoj malenkosti je danas imendan… i drago mi je što se baš danas radi veliki redizajn jer sam uz Košnicu najbliže vezana! Troje administratora danas će završiti redizajn (nadamo se!!!) a onda slijedi slavlje! Dvostruko… Treba to proslaviti i čestitati si na fenomenalno odrađenom poslu! Jer, kao što iza kiše dolazi sunce… tako i nakon napornog rada dolazi opuštanje! A zatim, troje administratora za sve vas pripremaju iznenađenje… ali moram zaključati labrnju, sve će se doznati!

Hvala još jednom svima koji su nam poklonili povjerenje, te vas sve pozivamo da zajedno uživamu u jednoj novoj Košnici!

Posted: rujan 21st, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Pročitam ja danas na jednom blogu da je, citiram: “Brak je čaša govana, sa šlagom na vrhu. Kad pojedeš šlag, e onda jedeš govna!”  Ja sam uvijek govorila kako si posijao tako ćeš i žeti! Tako da ako se udate mlade dame, za glupu seljačinu onda ste si same krive, i to je samo vaša glupa seljačina za trpiti! Isto tako, draga moja gospodo ako ste oženili kurvu onda je to samo vaš problem, ničiji drugi. Što imate od praznog kukanja umjesto da po tom pitanju nešto napravite… Ja ne razumijem ljude… apsoštrumfno, nikako ih ne razumijem! Tako ja imam jednog poznanika koji je dugo hodao sa curom a onda su prekinuli jer je on nju prevario. Onda su se ponovno upetljali i eto ih sad u braku! Koliko hebeno glupa moraš biti da se udaš za nekoga tko te prevario??? Ne kužim… to je valjda sklop u glavi kod takvih ljudi nešto kao ” Bolje neću naći…”  Glavno da svi vide da ste vi u braku, da budu na vašoj lažnoj svadbi… a život kako ćemo, tako ćemo! Jebeno odrasla odluka…  da se pobljuješ! E pa ljudi su danas hladni i uskogrudni, kaže vlasnik tog bloga… a ja bih se s njim 100% složila! I ne samo to, dodala bih da su ljudi još gluplji danas, materijalistički nastrojeni i ne mare za nikoga osim za svoju guzicu! E tu negdje između izgubila se ljubav, očito! Danas svi nešto glume velike face, svi su opsjednuti nekim titulama i nazivima za koje se nezna jesu li germanizacija ili pitaj boga koja zacija! Ili, kada glupača od žene, što ju definitivno ja ne bi nazvala ženom… ostaje u braku s nekim tko ju vara ili mlati samo radi djeteta a tom djetetu bi itekako bilo bolje da nije u braku. Ma ne, ne prosipam pamet… odavno već pazim da neke stvari zadržim za sebe, no vratimo se mi braku. Ja ga sanjam lijepog, sa svim usponima i padovima, tapkanje malih nožica, blizance… i vjerujem negdje u sebi da ću uspijeti naći svoj dio sna o ljubavi koja nije idealna ali je prekrasna! Ne želim za 20 godina pogledat svog budućeg i poželjet da ga nikad nisam srela… bila bi luda da si tako nešto želim! Vjerujem u sebe i svoje sposobnosti procjene i to mi je dovoljno da znam da je onaj kojeg imam sada pored sebe savršen! Savršen u svojoj nesavršenosti… Da, znamo se posvađat ali sve znamo i riješiti. Danas je prvi dan kada ga nisam vidjela! Od prvog dana naše veze viđamo se svaki dan… sada smo bolesni i on i ja… danas je prvi dan da ga nisam vidjela, poljubila i zagrlila! I fali mi, da… užasno mi fali. Sve mi je dao, a opet… ima toliko toga što mi još može dati, kao i ja njemu! I zato vjerujem da ću jednog dana moći reći: “Brak je čaša jagoda, sa šlagom na vrhu. Kad pojedeš šlag, e onda jedeš jagode!”

Volim te do neba i nazad!!!

Posted: rujan 17th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3