Thumbelina

Zatvori oči…

thumbelina — Tue, 11 Nov 2008 00:34:19 +0000

Počela sam raditi… uh, je jedino što mogu reći! I ponovno sam postala i ostala nezadovoljna…! Filaju me svakodnevnom torturom rečenica: “Budi sretna što uopće radiš i imaš posao” ili “Znaš li ti koliko ljudi bi bilo sretno da rade to što ti radiš?” Vjerojatno aludirajući na to kako sam vjerojatno nezahvalna i razmažena… a ne, ja samo znam što želim… a želim više! Vjerojatno bi se sada trebali svi prekrižiti i pomoliti za moju sotonom opsjednutu dušu samo zato jer ja za sebe želim više od 10 satnog stajanja i izvršavanja teškog fizičkog posla… onog kojeg obično rade muškarci! Ne želim to više za sebe, ne želim polagano propadati kako bih u 40-oj otišla u prijevremenu mirovinu od razje***e kralježnice, puknuća vena i natečenih koljena! Jer znam da mogu više i bolje… Jebem ti tiskare… ko ih je izmislio! Otkako sam počela raditi okrenula sam se za 180 stupnjeva… počela sam se debljati jer ne mogu jesti ništa osim peciva i sendvića, naučila sam napamet sve tračeve koji kolaju firmom, primila 101 savjet kako preživjeti u braku… Fuuuuuuuuuuuuuuuj! A znate koji je najbolji savjet koji sam čula? Zatvori oči draga i pregrizi… Može, naponski kabel od 220! Previše sam ja zatvarala oči, već mi se počelo gadit… jer sam osoba koja sve gleda širom otvorenih očiju! Zatvaram ih samo kada spavam… i ljubim dragog! Kad smo kod dragog… pati mi ljubavni život zbog ovog “bajnog” posla! Skoro da ga i ne vidim kada radim popodne… što je nama dva sata u danu! Sramota… užas! Katastrofa!!! Ekipa oko mene se počela inatiti nešto… ma nosite se svi po redu, lijepo u troskoku! Ma ne morate vi ništa napraviti, Dora će sve lijepo napraviti! Ljuta sam… ko tristo risova! I lav bi od moje rike pobjegao u rupu… para mi na uši šiklja van! Ljudi ne shvaćaju kako ništa dobro neće time dobiti… tako je uvijek kod mene bilo i tako će i biti! Jebemu, nisam ja socijalna ustanova! “Danas je na meniju grah s kobasicama… slijedećiiiii!” Prestala sam ja zatvarati oči, savršeno dobro ja znam tko je kakav… ja sam ta koju nitko ne poznaje! I tako će i ostati… nemaju ljudi pojma koliko sam puna iznenađenja, ja jako volim “iznenaditi” ljude! Onda se obično uguše od iznenađenja…

E tako, sad kad sam se ispuhala krećem u nove pobjede… vi ne krećete, dapaće… vi ćete ostati na mjestu gdje jeste! I gutati moju prašinu… btw!

P.S. A tako su mi sexy ove jagodice gore…! Yummmmmmyyyy!!!

Njihova priča…

thumbelina — Fri, 10 Oct 2008 11:36:14 +0000

Kako nasloviti tekst što ga mislim predstaviti? Kako dati predznak nećemu što će svi moći “vidjeti”? Lako je vidjeti, pitanje je tko želi vidjeti…

Hodala je potpuno nepoznatom stranom života, kao da je nestalo sve ono što je do sada poznavala. Osjećala se podosta izgubljeno, pomalo rastreseno… stalno odmahivajući glavom i uvjeravajući samu sebe kako je ovo san i njoj se to ne događa. On se njoj ne događa… Pojavio se jednog dana, onako naglo iza ugla sa stalnim smješkom na licu i sjaju u oku… i u lijevom i desnom! Bio je zabranjen, no… jedan je čaroban pogled bio dovoljan, onaj gotovo gusarski pogled preko čaše dobrog starog ruma. Dovoljan da zarobi čitav njen mladi život, željan vatre neostvarivog poljupca. Dani su joj se pretvorili u stalnu muku previranja po vlastitim sjećanjima, a baš svaka nosila je njegov osmijeh! Pogled se pretvorio u otimanje… dani u razgovore i prelijepe trenutke sreće i ushita! Ushita kada je začula glas koji joj se već sada urezao u srce! Srce koje je ona imala za sve no samo ga je on mogao ukrasti iz njenih njedara i zarobiti! Da ga nitko nikad ne nađe, da ga nitko više nikad ne povrijedi.

Poljubac…

Bio je nezaboravan, vatren… prepun iskrica, nezaustavljiv. Oduzimao je dah, nastala je tišina a svi pogledi okrenuli su se znatiželjno i ljubomorno prema nezaustavljivom poljupcu koji nije izabrao ni mjesto ni vrijeme. Oči su mu se smijale, iskrile a njen osmijeh nadišao je sve što je ikada osjećala! Osmijeh poput svakog drugog no toliko drugačiji… Njen osmijeh se zauvijek urezao u njegovo sjećanje i njegovo srce da duhovi mora i dubina neće nikada pronaći njegov izvor. A izvor je u njima samima… i zato, pozdrav svim svijetskim lopovima i gusarima, svim vješticama i čudovištima… ovo je njihova priča! I na kraju eto… stižemo i do naslova ove priče što predstavlja ljubav u smislu jedinom, za nju i njega… te njih!

La vita es bella

thumbelina — Sun, 05 Oct 2008 13:00:29 +0000

Ah, kako je la vita es bella! Život je lijep, nema što! Krenule su neke promjene u mom životu, dakako na bolje! Trivijalne stvari odbacujem što dalje jer za njih nemam vremena niti živaca. Trenutno mi je u životu onako kako sam si sama napravila, a kad realno pogledam, napravila sam dobar posao. Čisto sam zadovoljna sobom i situacijom u svom životu. Kad se zbroje sve ideje i svi dogovori imat ću hrpetinu posla ali sama sam tako htjela. I to me veseli!

Nešto sam i naučila, prema nekim ljudima se više neću postavljati emocionalno nego čisto u odnosima odrediti neke stvari a onda kako tko želi njegova stvar. Dosta je bilo cici - mici na šibici, postajem isključiva. Hvala lijepa na pitanju, ali zdravlje bih si ipak sačuvala. Uglavnom, uza sebe imam obitelj i najdraže ljude koji me podržavaju i razumiju i na tome im svima hvala! Pišem sada ovo u registar, poklon za rođendan od moje Mare koju je kao i mene očito osvojila pčelica na omotu registra! Zna ona koliko volim pisati… Najveći problem ljudi koji me okružuju iz kojekakvih pobuda i razloga je taj da zaboravljaju dobro upoznatu činjenicu da mogu biti i postati vrlo brzo užasno hladna osoba prema ljudima koji to itekako zaslužuju. Sjebi me, zabij mi nož u leđa ili mi dokaži da nisi vrijedan mog trošenja vremena i katapultirat ću te iz svog života tako jako da će ti i pingvini mahati! Svatko stvara sam krug ljudi koji želi u svojoj blizini, ja odlučujem da svi oni koji me ne mogu cijeniti kao osobu nemaju šta pored mene tražiti. Ja sam osoba koja voli pored sebe imati jednostavna ljudska bića. Dakle, igrice, filozofiranja bez pokrića te provociranja… takvo što mi od ljudi ne treba u životu i zato takve režem odmah u korijenu. La vita es bella, to je barem jednostavno!

Relese 2.0 Beta

thumbelina — Sun, 21 Sep 2008 10:24:11 +0000

Ajde, napokon smo krenuli s redizajnom jer smo se uspijeli svo troje uskladiti! Web dizajner pomaže webmasteru, a ja pomažem di stignem! Uljepšavanje i poboljšanje Košnice portala krenulo je jučer u nadi da ćemo u dva dana uspijeti napraviti baš sve! Kako bismo krenuli dalje odlučnim koracima u osvajanje web prostora. Prvo po redu smo se uhvatili u koštac s redizajnom frontpage-a, i sami vidite koliko noviteta ima i koliko ćemo ih imati u skorašnje vrijeme. Dosta toga se napokon sada pokreće, od reklama do ozbiljnih projekata kao što je video, naš biser u koji ćemo uz Blogalicu jako puno uložiti. U narednih mjesec dana sve ćete saznati kuda će nas ova Košnica odvesti!

Plan rada sam dovršila, treba ga doraditi i naš posao na Košnica portalu može početi. Ali sada za ozbiljno… Naša malonogometna momčad krenula je u nove pohode… naravno, pobjednički nastrojena! Pa tako nakon uspiješne prve sezone turnira Gimka Remax 21, počeli smo pobjedama u drugoj sezoni te se ovoga puta nadamo još boljem rezultatu! Sad će se napokon realizirati sve ono što smo proteklih mjeseci planirali, stvarali i dorađivali. A toga ima puno… Posebno mi je nekako drago što se sada radi redizajn makar je to ispalo tako slučajno…zato mi je još draže! Naime, mojoj malenkosti je danas imendan… i drago mi je što se baš danas radi veliki redizajn jer sam uz Košnicu najbliže vezana! Troje administratora danas će završiti redizajn (nadamo se!!!) a onda slijedi slavlje! Dvostruko… Treba to proslaviti i čestitati si na fenomenalno odrađenom poslu! Jer, kao što iza kiše dolazi sunce… tako i nakon napornog rada dolazi opuštanje! A zatim, troje administratora za sve vas pripremaju iznenađenje… ali moram zaključati labrnju, sve će se doznati!

Hvala još jednom svima koji su nam poklonili povjerenje, te vas sve pozivamo da zajedno uživamu u jednoj novoj Košnici!

Brak je…

thumbelina — Wed, 17 Sep 2008 19:13:35 +0000

Pročitam ja danas na jednom blogu da je, citiram: “Brak je čaša govana, sa šlagom na vrhu. Kad pojedeš šlag, e onda jedeš govna!” Ja sam uvijek govorila kako si posijao tako ćeš i žeti! Tako da ako se udate mlade dame, za glupu seljačinu onda ste si same krive, i to je samo vaša glupa seljačina za trpiti! Isto tako, draga moja gospodo ako ste oženili kurvu onda je to samo vaš problem, ničiji drugi. Što imate od praznog kukanja umjesto da po tom pitanju nešto napravite… Ja ne razumijem ljude… apsoštrumfno, nikako ih ne razumijem! Tako ja imam jednog poznanika koji je dugo hodao sa curom a onda su prekinuli jer je on nju prevario. Onda su se ponovno upetljali i eto ih sad u braku! Koliko hebeno glupa moraš biti da se udaš za nekoga tko te prevario??? Ne kužim… to je valjda sklop u glavi kod takvih ljudi nešto kao ” Bolje neću naći…” Glavno da svi vide da ste vi u braku, da budu na vašoj lažnoj svadbi… a život kako ćemo, tako ćemo! Jebeno odrasla odluka… da se pobljuješ! E pa ljudi su danas hladni i uskogrudni, kaže vlasnik tog bloga… a ja bih se s njim 100% složila! I ne samo to, dodala bih da su ljudi još gluplji danas, materijalistički nastrojeni i ne mare za nikoga osim za svoju guzicu! E tu negdje između izgubila se ljubav, očito! Danas svi nešto glume velike face, svi su opsjednuti nekim titulama i nazivima za koje se nezna jesu li germanizacija ili pitaj boga koja zacija! Ili, kada glupača od žene, što ju definitivno ja ne bi nazvala ženom… ostaje u braku s nekim tko ju vara ili mlati samo radi djeteta a tom djetetu bi itekako bilo bolje da nije u braku. Ma ne, ne prosipam pamet… odavno već pazim da neke stvari zadržim za sebe, no vratimo se mi braku. Ja ga sanjam lijepog, sa svim usponima i padovima, tapkanje malih nožica, blizance… i vjerujem negdje u sebi da ću uspijeti naći svoj dio sna o ljubavi koja nije idealna ali je prekrasna! Ne želim za 20 godina pogledat svog budućeg i poželjet da ga nikad nisam srela… bila bi luda da si tako nešto želim! Vjerujem u sebe i svoje sposobnosti procjene i to mi je dovoljno da znam da je onaj kojeg imam sada pored sebe savršen! Savršen u svojoj nesavršenosti… Da, znamo se posvađat ali sve znamo i riješiti. Danas je prvi dan kada ga nisam vidjela! Od prvog dana naše veze viđamo se svaki dan… sada smo bolesni i on i ja… danas je prvi dan da ga nisam vidjela, poljubila i zagrlila! I fali mi, da… užasno mi fali. Sve mi je dao, a opet… ima toliko toga što mi još može dati, kao i ja njemu! I zato vjerujem da ću jednog dana moći reći: “Brak je čaša jagoda, sa šlagom na vrhu. Kad pojedeš šlag, e onda jedeš jagode!”

Volim te do neba i nazad!!!

Shit happen’s

thumbelina — Wed, 27 Aug 2008 12:39:31 +0000

Već je tjedan dana kako smo se vratili s mora a eto sada sam našla malo vremena za moj blog i pisanje! Bili smo na Ugljanu, u mjestu Preko! Prekrasno malo mjestašce a na cijelom otoku upravo to mjestašce je i trajektna luka i mjesto s velikim Konzumom… i sve ima! Ekipa iz okolnih mjesta dolazi u Preko… Nama je bilo prekrasno, oduševili smo se apartmanom jer za razliku od ekipe koja na brzinu želi se dokopat novca pa naplaćuju 50 eura na dan, našli smo predivan apartman za 25 eura dnevno! A o plaži da ne pričam… na niti 50 metara od plaže nalazi se otočić Galevac! Pješćana je plaža s sitnim pjeskom na dnu i to se može prehodati do otočića jer nije duboko! Nasred tog malenog otočića nalazi se franjevački samostan a svakih pet minuta jedan čiča s barkom vesla i prevozi ljude s plaže na otočić i natrag!

No, vratimo se mi na početak, zašto takav naslov… Prije nego sam otišla na more počela je moja borba s mojim organom, Njegovim Visočanstvom crijevima! Imala sam užasne zatvore, koji su se nastavili na moru! Moja muka s crijevima se još nije završila tako da slijedeći tjedan Palčica ima dogovoreno kod doktora da se više to riješi! Naših 11 danas mora svelo se na papanje juhica i kojekakvih jogurta, a on se svaki dan budio i išao spavati s pitanjem: “Jesi li kakila?” Poprilično blesavo no znali smo se tome i nasmijati… Osim toga, vrijeme na moru je bilo savršeno, kupali smo se i sunčali cijele dane, i ko mala djeca smo se igrali loptom! Izronila sam školjkice, neobične kamenčiće a bome smo se i nahodali svaki dan! Zadnja četiri dana sam naletjela u Preku na svog frenda iz djetinjstva! I on je tamo bio već tri tjedna te se kupao par koraka od mene no mi smo se sreli tek zadnja četiri dana! On je tamo bio kod frendice i super smo se zabavljali… nju i mene povezuje nešto Index-ovo iz prošlosti! Tek smo se onda upoznale no kad sam joj rekla nick sjetila se da me vidjela i čitala moje tipkarije! No, da se vratim sad, i u Zagrebu ćemo se povezati, pa one super kave s mora nastaviti i ovdje! Išli smo na izlete, u druga mjesta na Ugljan otoku… ali ništa mi se nije toliko svidjelo kao Preko! Dobro, možda još Muline…! Zadnji dan mora smo upoznali fenomenalnu curu kojoj će moj dragi radit web stranicu i ona nam je ponudila svoj apartman free iza 7.9. ako budemo željeli! Sve je sjajno ispalo, puno sam fotkala… slikice buju izašle malo kasnije kad ih sve u kompu sredim! Pusu vam svima šalje mala Thumbelina!

P.S. Mare, imaš veeeeeliku kavu od mene!

Naša prva…

thumbelina — Wed, 23 Jul 2008 17:52:34 +0000

Kažu da se prvi mačići bacaju u vodu… ne bih baš našu prvu zajedničku godinu bacila u vodu! Danas slavimo… natrpat ćemo se sladoledom, grickalicama i cugom! Ljubavi, sretna ti naša prva godinica, prva od mnogih koje slijede! Ispit zrelosti smo prošli, ispit zajedničkog života također… prošli smo ih s odličnim uspjehom, te bili najbolji učenici života! Najdraži, usavršavanje i prekvalifikacije tek dolaze a već smo gladni znanja i života! Ova mala Palčica je prošla svu prepreku, svaku opasnost, svaki zlobni ugao koji prijeti… i još će prolazit! Jer, iza svega toga čekaš ju ti, najdraže biće! Pjesma nek se ori, noge neka plešu od radosti… usne neka se ljube od strastvene želje! A pakleni demoni iz dubine zemlje će rikati, divljati, udarati… od jada i bijesa! Naša prva godina ljubavi, prva godina zajedništva, neprekinutog veselja i uživanja jedno u drugome! Godina obilježena borbom ali i pobjedom, godina obilježena željom i voljom… a najviše ljubavi! Onom čistom, neiskvarenom… a takvom ju i namjeravamo održati! Nitko to nema, nitko… zato je toliko jala, čiste ljudske zavisti, a kad tome dodaš prstohvat zlobe dobiješ… kako se ono kaže, recycle bin! Iliti Ignore zona! Ova godinica, koliko god da je bila teška bila je prelijepa… najdraži! A tko zna gdje nam je granica… valjda nebo! Kako ja volim reći, volim te do neba i nazad! A ti? Vidim ja tebi smješak na licu… i to mi je i više nego dovoljno!

Volim te do neba i nazad!

Wedding dreams…

thumbelina — Mon, 21 Jul 2008 17:23:31 +0000

Ah, pričali smo dragi i ja! Skroz mi je štosno sve to oko želja i ideja za vjenčanje… U rujnu krećem na vjeronauk kako bih mogla dobiti sve sakramente prije vjenčanja jer se namjeravamo vjenčati u crkvi! Daaaa, bijela haljina, buketi bijelih ruža i svatovi koji u rukavu skrivaju rižu! Jučer smo se raspričali s mojom bakom na vikendici kak bu to izgledalo i gdje ćemo se vjenčati! Kaže Torpedo da jedva čeka detalje sa vjenčanja pa sam odlučila prije ovdje staviti moje viđenje toga prekrasnog dana! Pa, nemam još neku viziju kako bi trebala izgledati moja vjenčanica ali bit će bijela… ali znam da ne želim veo! Moj dragi će biti predivan, slatki mladoženja, već ga vidim… ! Njegov kum u istom tonu, stajat će pored njega! Kum je već poznat, ne bi dragi niti želio koga drugog… Meni će kuma biti moja frendica koju znam jako dugo! Nezna ona zapravo još da sam zamislila njeno kumstvo ali poprilično sam sigurna da će s veseljem reagirati i prihvatiti! Svatovi neće biti veliki, samo rodbina i najbliži prijatelji, ne mislimo se razbacivati! Nije potrebna niti limuzina nekako mi je to previše pretjerano, pa nisam jet set! Ali, znam da će mnogima bit čudno, voljela bih da mi na svadbi u restoranu kojeg ćemo odabrati, grupa koja će svirati i pjevati bude upravo Colonia! Hahaha, znam, smiješno… ali uz njih sam odrasla, i da… znam da su sad totalno odvojili se od svog prvotnog prepoznatljivog zvuka… ali opet, znam da bi i on bio zadovoljan jer i on zna svaku njihovu pjesmu napamet! Torta bi bila voćna s šlagom, te nekim ludim figuricama na vrhu! Koliko katova bi trebala imati, neznam… da ne bude previsoka! Skoro sam tatu zaboravila… on će me do oltara dovesti a znam da će biti sretan jako, jer mog dragog obožava, slažu se i ako će me ikome dati pred oltarom to će biti njemu! Mislim da me drugome ne bi ni želio predati… Cure se znaju mučiti čitav život da nađu nekoga tko će se svidjeti njima ali koga će i roditelji prihvatiti… ja sam to našla u svom dragom! Zapravo, sve što sam ikad željela našla sam u dragome! Ovo je bila predivna godina naše veze a bit će ih još mnogo, mnogo…! Prvi ples otvorit ćemo valcerom a onda jedva čekam zaplesati! Naravno da ne mislim obuti cipele s ikakvom petom jer apsolutno na petu nisam navikla! A onda jednom kada prođe vjenčanje i svadbeno veselje… počet ćemo raditi na malim blizancima ili blizankama… A dragi kaže da bi želio nogometnu momčad! Hahaha… to je ipak druga priča!

Hoću, mogu!

thumbelina — Mon, 07 Jul 2008 19:49:16 +0000

U zadnje vrijeme sami noviteti u mom i našem životu! Ošišala sam se… kako se privikavam? Nikako… stalno tražim kosu po glavi! Dragi kaže da se ponovno zaljubio a slatko mi stoji tako da mi je lakše preboliti gubitak! Osim toga, puno je novih ideja, odluka i snova za koje znamo da želimo i možemo ostvariti! Zar je zaista ovo doba godine vrijeme ideja i ostvarenja… Danas mi je došao frend do mene, iako je na kraju ispalo da je najmanje meni došao… Obožava on pričat s mojim tatom, našli su se jer su likovnjaci, slikari i kuže se po tom pitanju! I meni onda nije preostalo ništa drugo da ih slušam i tu i tamo se ubacim! I slušam tako danas frenda, ima ideja, snova i sve nam je iznio što će napraviti, kako i kada… pa se pitam!? Da li je zaista nekako ovo vrijeme produktivno… jer ni nama na Košnici ne nedostaje ideja, naprotiv, neznamo što bi prvo! Ovu nedjelju smo si priuštili i otišli smo nas dvoje do Moravica k mom Ivici! Napunio je dragi mp3 i cijelim putem smo pjevali, zabavljali se… a tamo nas je dočekao doručak i ručak, Irena se potrudila da ne budemo gladni i na tome joj hvala! I posao sam si našla, počinjem u rujnu raditi… ali prije toga dragi i ja planiramo more! Nas dvoje sami, ko zaljubljeni golupčići, kupanje i uživanje u moru a onda i jedno u drugome! Pita me danas Ivan kako moja ljubav… prekrasno! On je našao neku drugu ljubav sada, dosta mu je žena! Zaljubio se u divljinu, šume i svoje jedino, slikarstvo! A ja sam se ponovno zaljubila u svoje najdraže, slatko malo jedino moje biće… Damire, volim te do neba i nazad! Užasno puno mi značiš, i ti i prijatelji… i da nema tebe i njih, neznam što bi! Čovjek nije rođen da bi bio sam… Uz vas nitko drugi mi niti ne treba, pogotovo ne onaj koji bahato sebe uzdiže iznad mene! I još si dopušta srat po meni… a meni ni vrit ni mimo nje! Još malo najdraže moje i stiže nam najljepši dan, najvredniji… naša prva godina! I jedva čekam da proslavimo, cijeli je dan samo naš! Upoznajem nove ljude, svaki dan mi je novo iskustvo, puno učim i dalje… I kako mi život s najdražim odmiće dalje, sve više na budućnost gledam s oduševljenjem očekujući svaki mali slatki poljubac i osmijeh! Danas mi kaže frend svojim pogledom ranjenog laneta (apsoštrumfno neznam kako bi drugačije opisala to) da mu je žao što nije danas sa mnom više pričao! A ja si u sebi mislim, šta se boga ti ispričavaš kad slijedeći put ima da ti uzmem duplo!? Dobar je on, znamo se dugo, i Ivica i on mi puno znaće… Otprilike sam ih upoznala u isto vrijeme prije tri godine i ostali smo si dobri sve do danas! A eto, s nekima s kojima se znam 17 godina nisam si tako dobra! Osim moje Mare, koja je moje čudo od frendice i ja joj se divim! Fali mi sada moje najdraže, da me ljubi i grli, da ga ljubim i grlim! Nije sve bajno i krasno, znam… ali smo potpora jedno drugome kada ne može drugačije! Što je moje to je i tvoje dragi, sve što imam ja imaš i ti… a to ćeš imati zauvijek! Kada imaš ljubav sve se proći može, sve prepreke, trnje i kamenje! Želim te, volim te i trebam više od svega! Vraćam se sada naslovu, sve što hoću to i mogu, a sve što mogu to i hoću!

Vatromet… “Kod Mome”

thumbelina — Sun, 22 Jun 2008 12:34:58 +0000

Ajoj… danas sam se probudila s nevjerojatnom glavoboljom! Jučerašnji dan je bio fenomenalan! Došli smo na Bundek oko 20 sati i brže bolje dok nema gužve sjeli za stol da nešto pojedemo jer smo bili gladni! Tako da su i te dvije male, izgorjele pljeskavice bile raj za gladni želudac! Nema veze, poslije smo smrdili po luku, al to nitko nije skužio! Nakon klope smo odjedrili u lunapark i Mare i ja smo odvozile autiće… a kako drugačije nego sjajno! Kad kažem Mare, mislim na Pjaficu! Zatim nas je napadao neki zalutali stršljen kojemu sam se posebno ja svidjela… neznam, valjda mi se upucavao a ja sam konstantno bježala! Nije to za igrat… Kad smo tako sve prošli lijepo je i počeo vatromet za zagrijavanje! Mare i Deno su otvorili oči i 10 - minutno gledanje i divljenje je moglo početi! Glavni događaj koji smo čekali je Crvena Jabuka… e tu smo skakali, pjevali, znojili se ko magarci! Bili smo svi mokri, promukli i noge su nas jedva držale! A onda je Mislav najavio glavni vatromet… pa smo se povukli na malo udaljenije područje da nam se baš vrat ne iskrivi! I onda je počelo… 15 minuta boja i sjaja! Jučer su vatromet puštali talijani i odradili su to majstorski… no danas jedva čekam da vidim naše!

Vozimo se mi kasnije doma i Mare veli kak bi mogla još skakati jer puca od energije… dragi zatim predlaže da nas odvede na jedno mjesto … na cajke! Meni mrak na oči… cajke i ja, baš se ne volimo! Ali dobro, u manjini sam, reko ajmo pokušati jer dragi kaže da to nije mjesto poput Pashe i Ludnice… da je to malo finije ipak s starijom ekipom! A i nije mi se baš išlo doma! I tako smo oko 01 završili “Kod Mome”!! Uletavamo unutra… a dim možeš motornom pilom rezati! Sjedamo za stol i naručujemo a pogled mi pada na tetu s mikrofonom, na majici joj piše Pevaljka Višnja! Tipikala za cajke, zavlačenje, promašivanje tonaliteta i felšanje! Ali ajd… i to nekako zvuči dobro… no nakon 15 minuta mene počinju oči peći zbog dima a dim inaće meni užasno smeta! Ostali smo tamo sat i pol i ja sam već ronila suze od dima a oči su mi bile poput lubenica! Glava boooooooli!!! Odbacili smo Mare doma, odmah dogovorili za danas a zatim je mene dragi odveo doma! Pusa na kraju dana i jedan happy osmjeh za laku noć… i jedva čekam slijedeći izlazak!