Već je tjedan dana kako smo se vratili s mora a eto sada sam našla malo vremena za moj blog i pisanje! Bili smo na Ugljanu, u mjestu Preko! Prekrasno malo mjestašce a na cijelom otoku upravo to mjestašce je i trajektna luka i mjesto s velikim Konzumom… i sve ima! Ekipa iz okolnih mjesta dolazi u Preko… Nama je bilo prekrasno, oduševili smo se apartmanom jer za razliku od ekipe koja na brzinu želi se dokopat novca pa naplaćuju 50 eura na dan, našli smo predivan apartman za 25 eura dnevno! A o plaži da ne pričam… na niti 50 metara od plaže nalazi se otočić Galevac! Pješćana je plaža s sitnim pjeskom na dnu i to se može prehodati do otočića jer nije duboko! Nasred tog malenog otočića nalazi se franjevački samostan a svakih pet minuta jedan čiča s barkom vesla i prevozi ljude s plaže na otočić i natrag!

No, vratimo se mi na početak, zašto takav naslov… Prije nego sam otišla na more počela je moja borba s mojim organom, Njegovim Visočanstvom crijevima! Imala sam užasne zatvore, koji su se nastavili na moru! Moja muka s crijevima se još nije završila tako da slijedeći tjedan Palčica ima dogovoreno kod doktora da se više to riješi! Naših 11 danas mora svelo se na papanje juhica i kojekakvih jogurta, a on se svaki dan budio i išao spavati s pitanjem: “Jesi li kakila?” Poprilično blesavo no znali smo se tome i nasmijati… Osim toga, vrijeme na moru je bilo savršeno, kupali smo se i sunčali cijele dane, i ko mala djeca smo se igrali loptom! Izronila sam školjkice, neobične kamenčiće a bome smo se i nahodali svaki dan! Zadnja četiri dana sam naletjela u Preku na svog frenda iz djetinjstva! I on je tamo bio već tri tjedna te se kupao par koraka od mene no mi smo se sreli tek zadnja četiri dana! On je tamo bio kod frendice i super smo se zabavljali… nju i mene povezuje nešto Index-ovo iz prošlosti! Tek smo se onda upoznale no kad sam joj rekla nick sjetila se da me vidjela i čitala moje tipkarije! No, da se vratim sad, i u Zagrebu ćemo se povezati, pa one super kave s mora nastaviti i ovdje! Išli smo na izlete, u druga mjesta na Ugljan otoku… ali ništa mi se nije toliko svidjelo kao Preko! Dobro, možda još Muline…! Zadnji dan mora smo upoznali fenomenalnu curu kojoj će moj dragi radit web stranicu i ona nam je ponudila svoj apartman free iza 7.9. ako budemo željeli! Sve je sjajno ispalo, puno sam fotkala… slikice buju izašle malo kasnije kad ih sve u kompu sredim! Pusu vam svima šalje mala Thumbelina!

P.S. Mare, imaš veeeeeliku kavu od mene!

Posted: kolovoz 27th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3

Kažu da se prvi mačići bacaju u vodu… ne bih baš našu prvu zajedničku godinu bacila u vodu! Danas slavimo… natrpat ćemo se sladoledom, grickalicama i cugom! Ljubavi, sretna ti naša prva godinica, prva od mnogih koje slijede! Ispit zrelosti smo prošli, ispit zajedničkog života također… prošli smo ih s odličnim uspjehom, te bili najbolji učenici života! Najdraži, usavršavanje i prekvalifikacije tek dolaze a već smo gladni znanja i života! Ova mala Palčica je prošla svu prepreku, svaku opasnost, svaki zlobni ugao koji prijeti… i još će prolazit! Jer, iza svega toga čekaš ju ti, najdraže biće! Pjesma nek se ori, noge neka plešu od radosti… usne neka se ljube od strastvene želje! A pakleni demoni iz dubine zemlje će rikati, divljati, udarati… od jada i bijesa! Naša prva godina ljubavi, prva godina zajedništva, neprekinutog veselja i uživanja jedno u drugome! Godina obilježena borbom ali i pobjedom, godina obilježena željom i voljom… a najviše ljubavi! Onom čistom, neiskvarenom… a takvom ju i namjeravamo održati! Nitko to nema, nitko… zato je toliko jala, čiste ljudske zavisti, a kad tome dodaš prstohvat zlobe dobiješ… kako se ono kaže, recycle bin! Iliti Ignore zona! Ova godinica, koliko god da je bila teška bila je prelijepa… najdraži! A tko zna gdje nam je granica… valjda nebo! Kako ja volim reći, volim te do neba i nazad! A ti? Vidim ja tebi smješak na licu… i to mi je i više nego dovoljno!

Volim te do neba i nazad!

Posted: srpanj 23rd, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3

Ah, pričali smo dragi i ja! Skroz mi je štosno sve to oko želja i ideja za vjenčanje… U rujnu krećem na vjeronauk kako bih mogla dobiti sve sakramente prije vjenčanja jer se namjeravamo vjenčati u crkvi! Daaaa, bijela haljina, buketi bijelih ruža i svatovi koji u rukavu skrivaju rižu! Jučer smo se raspričali s mojom bakom na vikendici kak bu to izgledalo i gdje ćemo se vjenčati! Kaže Torpedo da jedva čeka detalje sa vjenčanja pa sam odlučila prije ovdje staviti moje viđenje toga prekrasnog dana! Pa, nemam još neku viziju kako bi trebala izgledati moja vjenčanica ali bit će bijela… ali znam da ne želim veo! Moj dragi će biti predivan, slatki mladoženja, već ga vidim… ! Njegov kum u istom tonu, stajat će pored njega! Kum je već poznat, ne bi dragi niti želio koga drugog… Meni će kuma biti moja frendica koju znam jako dugo! Nezna ona zapravo još da sam zamislila njeno kumstvo ali poprilično sam sigurna da će s veseljem reagirati i prihvatiti! Svatovi neće biti veliki, samo rodbina i najbliži prijatelji, ne mislimo se razbacivati! Nije potrebna niti limuzina nekako mi je to previše pretjerano, pa nisam jet set! Ali, znam da će mnogima bit čudno, voljela bih da mi na svadbi u restoranu kojeg ćemo odabrati, grupa koja će svirati i pjevati bude upravo Colonia! Hahaha, znam, smiješno… ali uz njih sam odrasla, i da… znam da su sad totalno odvojili se od svog prvotnog prepoznatljivog zvuka… ali opet, znam da bi i on bio zadovoljan jer i on zna svaku njihovu pjesmu napamet! Torta bi bila voćna s šlagom, te nekim ludim figuricama na vrhu! Koliko katova bi trebala imati, neznam… da ne bude previsoka! Skoro sam tatu zaboravila… on će me do oltara dovesti a znam da će biti sretan jako, jer mog dragog obožava, slažu se i ako će me ikome dati pred oltarom to će biti njemu! Mislim da me drugome ne bi ni želio predati… Cure se znaju mučiti čitav život da nađu nekoga tko će se svidjeti njima ali koga će i roditelji prihvatiti… ja sam to našla u svom dragom! Zapravo, sve što sam ikad željela našla sam u dragome! Ovo je bila predivna godina naše veze a bit će ih još mnogo, mnogo…! Prvi ples otvorit ćemo valcerom a onda jedva čekam zaplesati! Naravno da ne mislim obuti cipele s ikakvom petom jer apsolutno na petu nisam navikla! A onda jednom kada prođe vjenčanje i svadbeno veselje… počet ćemo raditi na malim blizancima ili blizankama… A dragi kaže da bi želio nogometnu momčad! Hahaha… to je ipak druga priča!

Posted: srpanj 21st, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3

U zadnje vrijeme sami noviteti u mom i našem životu! Ošišala sam se… kako se privikavam? Nikako… stalno tražim kosu po glavi! Dragi kaže da se ponovno zaljubio a slatko mi stoji tako da mi je lakše preboliti gubitak! Osim toga, puno je novih ideja, odluka i snova za koje znamo da želimo i možemo ostvariti! Zar je zaista ovo doba godine vrijeme ideja i ostvarenja… Danas mi je došao frend do mene, iako je na kraju ispalo da je najmanje meni došao… Obožava on pričat s mojim tatom, našli su se jer su likovnjaci, slikari i kuže se po tom pitanju! I meni onda nije preostalo ništa drugo da ih slušam i tu i tamo se ubacim! I slušam tako danas frenda, ima ideja, snova i sve nam je iznio što će napraviti, kako i kada… pa se pitam!? Da li je zaista nekako ovo vrijeme produktivno… jer ni nama na Košnici ne nedostaje ideja, naprotiv, neznamo što bi prvo! Ovu nedjelju smo si priuštili i otišli smo nas dvoje do Moravica k mom Ivici! Napunio je dragi mp3 i cijelim putem smo pjevali, zabavljali se… a tamo nas je dočekao doručak i ručak, Irena se potrudila da ne budemo gladni i na tome joj hvala! I posao sam si našla, počinjem u rujnu raditi… ali prije toga dragi i ja planiramo more! Nas dvoje sami, ko zaljubljeni golupčići, kupanje i uživanje u moru a onda i jedno u drugome! Pita me danas Ivan kako moja ljubav… prekrasno! On je našao neku drugu ljubav sada, dosta mu je žena! Zaljubio se u divljinu, šume i svoje jedino, slikarstvo! A ja sam se ponovno zaljubila u svoje najdraže, slatko malo jedino moje biće… Damire, volim te do neba i nazad! Užasno puno mi značiš, i ti i prijatelji… i da nema tebe i njih, neznam što bi! Čovjek nije rođen da bi bio sam… Uz vas nitko drugi mi niti ne treba, pogotovo ne onaj koji bahato sebe uzdiže iznad mene! I još si dopušta srat po meni… a meni ni vrit ni mimo nje! Još malo najdraže moje i stiže nam najljepši dan, najvredniji… naša prva godina! I jedva čekam da proslavimo, cijeli je dan samo naš! Upoznajem nove ljude, svaki dan mi je novo iskustvo, puno učim i dalje… I kako mi život s najdražim odmiće dalje, sve više na budućnost gledam s oduševljenjem očekujući svaki mali slatki poljubac i osmijeh! Danas mi kaže frend svojim pogledom ranjenog laneta (apsoštrumfno neznam kako bi drugačije opisala to) da mu je žao što nije danas sa mnom više pričao! A ja si u sebi mislim, šta se boga ti ispričavaš kad slijedeći put ima da ti uzmem duplo!? Dobar je on, znamo se dugo, i Ivica i on mi puno znaće… Otprilike sam ih upoznala u isto vrijeme prije tri godine i ostali smo si dobri sve do danas! A eto, s nekima s kojima se znam 17 godina nisam si tako dobra! Osim moje Mare, koja je moje čudo od frendice i ja joj se divim! Fali mi sada moje najdraže, da me ljubi i grli, da ga ljubim i grlim! Nije sve bajno i krasno, znam… ali smo potpora jedno drugome kada ne može drugačije! Što je moje to je i tvoje dragi, sve što imam ja imaš i ti… a to ćeš imati zauvijek! Kada imaš ljubav sve se proći može, sve prepreke, trnje i kamenje! Želim te, volim te i trebam više od svega! Vraćam se sada naslovu, sve što hoću to i mogu, a sve što mogu to i hoću!

Posted: srpanj 7th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Ajoj… danas sam se probudila s nevjerojatnom glavoboljom! Jučerašnji dan je bio fenomenalan! Došli smo na Bundek oko 20 sati i brže bolje dok nema gužve sjeli za stol da nešto pojedemo jer smo bili gladni! Tako da su i te dvije male, izgorjele pljeskavice bile raj za gladni želudac! Nema veze, poslije smo smrdili po luku, al to nitko nije skužio! Nakon klope smo odjedrili u lunapark i Mare i ja smo odvozile autiće… a kako drugačije nego sjajno! Kad kažem Mare, mislim na Pjaficu! Zatim nas je napadao neki zalutali stršljen kojemu sam se posebno ja svidjela… neznam, valjda mi se upucavao a ja sam konstantno bježala! Nije to za igrat… Kad smo tako sve prošli lijepo je i počeo vatromet za zagrijavanje! Mare i Deno su otvorili oči i 10 - minutno gledanje i divljenje je moglo početi! Glavni događaj koji smo čekali je Crvena Jabuka… e tu smo skakali, pjevali, znojili se ko magarci! Bili smo svi mokri, promukli i noge su nas jedva držale! A onda je Mislav najavio glavni vatromet… pa smo se povukli na malo udaljenije područje da nam se baš vrat ne iskrivi! I onda je počelo… 15 minuta boja i sjaja! Jučer su vatromet puštali talijani i odradili su to majstorski… no danas jedva čekam da vidim naše!

Vozimo se mi kasnije doma i Mare veli kak bi mogla još skakati jer puca od energije… dragi zatim predlaže da nas odvede na jedno mjesto … na cajke! Meni mrak na oči… cajke i ja, baš se ne volimo! Ali dobro, u manjini sam, reko ajmo pokušati jer dragi kaže da to nije mjesto poput Pashe i Ludnice… da je to malo finije ipak s starijom ekipom! A i nije mi se baš išlo doma! I tako smo oko 01 završili “Kod Mome”!! Uletavamo unutra… a dim možeš motornom pilom rezati! Sjedamo za stol i naručujemo a pogled mi pada na tetu s mikrofonom, na majici joj piše Pevaljka Višnja! Tipikala za cajke, zavlačenje, promašivanje tonaliteta i felšanje! Ali ajd… i to nekako zvuči dobro… no nakon 15 minuta mene počinju oči peći zbog dima a dim inaće meni užasno smeta! Ostali smo tamo sat i pol i ja sam već ronila suze od dima a oči su mi bile poput lubenica! Glava boooooooli!!! Odbacili smo Mare doma, odmah dogovorili za danas a zatim je mene dragi odveo doma! Pusa na kraju dana i jedan happy osmjeh za laku noć… i jedva čekam slijedeći izlazak!

Posted: lipanj 22nd, 2008 under Moja riječ.
Comments: 1

Danas je eto bio prvi dan festivala vatrometa na Bundeku! Festival traje od 19.6. do 22.6. te uz vatromet postoji još gomila popratnih sadržaja! Meni je uvijek najdraži lunapark! Prošle godine mi baš nije bilo nešto, bilo je dobro ali tek od ove godine očekujem više! Danas je dragi sa mnom od 12:30 pa eto sve do sada! Uživali smo kod mene a navečer smo otišli na Bundek! Prvo, problemi s parkingom! Napokon nađemo neko mjesto u kvartu među zgradama a dragi mi kaže da ćemo naići na podignute brisače kad se vratimo! Velim ja njemu da kaj priča, di će baš njemu od svih auti… Prošetali smo se i stigli tamo na nasip gdje se festival održava! Rulja gleda utakmicu Portugal : Njemačka! Ko za vraga, danas vatromet rade portugalci! Obišli smo malo po lunaparku, zajebavali se, njupali bombone, one kisele! Odjednom, sva svijetla na lunaparku se gase… nestalo im struje! Strašno… da se to uopće dogodi dok je Bundek pun rulje! Kasnije su krenuli dalje s vožnjama… No mi smo već bili na drugoj strani, odgledali vatromet za zagrijavanje! Zatim smo slušali nekakve međimurce s trubama i trombonima… neki frajer je pjevao te njihove međimurske pjesme, neki Žiga, Žika… ili kak već! Dragi me zagrlio, gledali smo vatromet… i totalno sam se rastopila! Bilo je tako romantično, lijepo… baš onako kako treba biti! A vatromet… prekrasan, bolji nego prošle godine, maštovitiji! A bome i glasniji!!! Išao mi je na živce Mislav, tipični voditelj kojeg ne možeš nadglasati kad se zalaufa u predstavljanju! Nalikuje na previše uživljenog komentatora kad se u mikrofon dere: ” I gooooooooooooooooool!!!” Tako je on zvučao nekako ovako: ” A sada, Pirotecnia Minhoooooooooooota!” Da stavim dva prsta u grlo… Ali, kad su počeli, portugalci su jednostavno oduševili rulju! Jest da su imali nekoliko grešaka, zakašnjelo ispaljivanje, pa im je jedna raketa odletjela u parkirane aute… ali, kad se sve zbroji, čist ok! Ma mrak!!! Dragi je eto sad od mene otišao, rekao mi je da se oduševio i prekrasno proveo! Meni je bilo divno vratiti se ponovno na Bundek, na vatromet, u lunapark… mislim da ću postati stalni fan festivala vatrometa! A sada odoh pajkiti jer je 02:45, kroz koji dan vam stavim video… sada laku noć! Pustit ću da sad u meni vatromet tinja i gori… onaj ljubavni!

 P.S. I kaj mu nisu digli sva tri brisača kad smo došli do auta… đubrad jebena! Refleksno sam odmah pogledala u gume… sve ok! 

Posted: lipanj 20th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Ubacila sam u treću brzinu i napravila reklamni letak! Lijepo ćemo otisnuti letak i angažirati ekipu. Pokrenula sam prstiće, sad ću opet dragome malo pomoći prevoditi, imamo jedan sjajan editor povezan s blog servisom koji omogućuje pisanje offline na desktopu. Doći će i redizajn, ali prvo jedna kava se mora odraditi! Dobro će nam doći pomoć… A uskoro planiramo i team building… lokacija ostaje tajna! Dva dana odmora, zabave i dogovora! Toliko ima posla a ja se bespotrebno zamaram sitnicama, umjesto da napravim posao a onda kome se sviđa, super… Imam elana i volje za raditi a bome i ideja! Vikend je i mogla bi zajedno s dragim napraviti nekaj posla na Košnici… Kad sve to bude gotovo past će svi na dupe a o otvorenim ladicama da i ne pričam! Smišljam trenutno nagradnu igru, samo je treba doraditi i pripremiti pravila. Usput mi je palo na pamet da bi mogli izabrati maskotu… ta ideja mi se cijelo vrijeme mota po glavi ali još nije vrijeme! To ostavljam otvoreno kad budemo malo jači! Uglavnom, totalno sam se bacila na smišljanje i razradu ideja za Košnicu! Sva sreća pa u firmi uopće nema posla. Da se ovako ne zabavljam i ne pišem, 8. satno radno vrijeme provodila bi vrteći palce! I kako smišljanje nagradnih igara i projekata ide dalje, na pamet mi stalno padaju nove ideje! Ma nije to ništa koliko mi se silnih ideja mota po glavici… baš poput kreativne direktorice! Hehehe! A tek za našu malonogometnu momčad…

No, odmaknut ću se malo od Košnice… s dragim mi je i više nego predivno! Znam da je ova veza i više negoli sam mogla misliti da ću u ovim mladim godinama imati! Pred nama je čitav život a mi ga već sada planiramo! Bili mi neki dan u Samoboru, uvijek se volim tamo vratiti jer je to predivan gradić! Mentalitet je drugačiji, ti ljudi tamo vole svoj grad, ne šaraju grafite, nema smeća a za Božić je uvijek najljepše uređen! Uglavnom, šećemo se mi tako pored potoka navečer i pričamo… Pričao je kako je upoznao Barune! Dok je nekom frendu sređivao ideju kako da zaprosi curu! I pričamo tako a on mi kaže: ” Kad ja tebe zaprosim past ćeš na guzicu od iznenađenja!” I znam da je to istina, on je užasno maštovit i pažljiv…! Smijali smo se, zabavljali ali mi je ta rečenica ostala u pamćenju, pohranila sam je duboko i čuvam je samo za sebe! I da, vjerujem da zajedno možemo sve što poželimo… pa tako i stavit jedno drugome prsten vječnosti!

Posted: lipanj 8th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Vratih se u svoje blogerske vode… i sretna sam jer već dugo osjećam da onaj kojeg imam pored sebe daje svoj život meni, kao što ga ja dajem i njemu! Odricanja zbog svoje druge polovice duše je ono što ljubav čini živom, poljupci i smijeh je ono što ljubav pokreće! Štititi onog kojeg voliš je zapravo tvoja dužnost a ljubiti ga tvoja želja! Voljeti ga tvoja je odluka a sanjati uz njega tvoja je sudbina! Moja sudbina… Drugi da shvate ovu ljubav ne tražim, ali ono što tražim je privatnost! Ono što želim je da budemo ostavljeni na miru napokon… jer sve što je bilo prije završilo je! Nije potrebno izvlačiti iz ladica prošlost jer time upropaštavate samo i jedino sebe. Promjeniti tijek našega života se više ne može… Naša je sudbina određena a budućnost zapisana! I nije jednom u ljubavnom zagrljaju punom zanosa s usana krenulo : ” Oženit ću te, tako mi mlijeka u prahu!” Bez brige, ne kidam nalijevo…! I danas, još uvijek pogledam prsten na mom palcu, zalog koji je jednom uz suze dat. Znate kako kažu, prođite trnje i kamenje da bi došli do… jagoda! Hahahaha, kako mi baš jagode padoše na pamet! Dragi, ja bi velike, crvene i sočne jagode! Molim te… i neka budu sa šlagom! Mmmmmmmmm… Imam osjećaj da mi je uz tebe sve laganije, sve mi je ljepše i sve radosnije! Znalo mi je i prije tako biti, no to se iluzija uvukla u moje oči… srce me nikad ne vara! Zato i treba vremena, iluzija kad tad zaiskri i otkrije svoje namjere! Zato glumci nikako da igraju ulogu života zauvijek… budu odbačeni i to još bez pozlaćenog kipića! Istina, glumiti nije lako ali stvaran život još je teži! Zato oni bez jačine u sebi obično odabiru liniju manjeg otpora! No ja uvijek kažem, čovjek kad tad tresne o zemlju a onda užasno boli! Znate zašto? Jer u tome nema nimalo ljubavi… On me ne obasipa poklonima, ne podilazi mi, ne glumi i ima stav… hvala Bogu jer je to doista rijetka pojava! I nikada ne bi ni tražila da glumi ono što nije, jer bi time vrijeđao mene samu a najviše sebe! Sretan je, vidim… jer barem u meni ima sve ono što mu fali! I što mu je uvijek falilo! Kao što ne mogu niti ja zanijekati da se osjećam potpuno… I potpuno sam se promjenila! Ne šminkam se više, potpuno sam se smirila što se izlazaka tiće… nemam baš neku volju više tulumariti! Provesti s njim dan i večer u zagrljaju je ono što sam sanjala! Di je nestala moja partyjanerica? - već vidim svoju Mare kako se čudi! Nestala je u oku anđela smiješka, anđela… koji me vratio!

P.S. Di su moje jagode!?

Posted: svibanj 16th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 1

Danas je napokon potvrđen naš rad na Košnici… Reklama koja je izašla u Večernjem listu njihova je samoinicijativna odluka, kako su nas našli još nam nije jasno! To je samo potvrda da smo svi zaslužni i svi smo radili na portalu i naš je rad napokon prepoznat! A tek smo Košnicu lansirali… jako smo pohvaljeni što se tiće dizajna, i preglednosti! A sada nakon ovoga sva su nam vrata otvorena! Sada imamo što pokazati Dannyju, mladom amerikancu kojeg ćemo upoznati jer će nam on omogućiti sve pogodnosti silnih terabajta i to for free!!! Jako smo happy, članak je izrezan i bit će uokviren, naša prva reklama! I to odmah u najjačim novinama u Hrvatskoj! Dosta pisanja… sve je rečeno, a sada svi na posao!

Posted: svibanj 7th, 2008 under Moja riječ.
Comments: none

Ovaj mi naslov pada na pamet usred pjesme one šenute Britney… no nema to toliko veze sa Britney koliko s činjenicom da bi neki platili da vide kako me gazi kamion! Ups, I did it again… ma nisam ja toliko koliko su oni uložili vjerojatno hipoteke na vlastitu dušu kako bi vidjeli Doru uništenu ma bilo kako! Mislim, ako se ljudi time bave onda ozbiljno moram primjetiti da nam društvo odlazi u Piksu Marmelade! Odabrala sam nick Dora jer je to bila hrabra i jaka purgerica… očito je bila potrebna Thumbelina (Palčica) da pokaže koliko može zaista biti hrabra i jaka! Sad sam došla do stadija kada me može mrziti ma tko god želi… ma ne gubim ja, nego oni! I puca mi jedan mali za sve…. Vidjet ćemo kako će daljnji razvoj Košnice teći… Za to držim palčeve… Hahahahahaha… Palčica drži palčeve! U muvingu sam strašnom, žuri nam se i ovaj vikend ću riješiti sve što se tiće još tekstova koji nedostaju! A onda sve četiri u zrak… Ja znam da netko ne može živjeti svoj život normalno a da slučajno ja nisam tema svakog njihovog razgovora! Sad se sjetih kako su se busali u prsa kako one imaju život, puno prijatelja, oni su iznad virtuale… my ass! Zato i imaju jedni druge… jer nemaju nikog drugog! Jako ih boli u bulji što se ja skrivam… wau, e pa sad se više ne skrivam nego sam i admin postala na onom groblju tamo! Jer taj forum nije ništa drugo doli groblja! Kako bi rekla Branka bljuvvvvvvvv!!! Što se tiće Košnice, poslovi se dogovaraju… i kada to krene bit će to veće negoli smo se nadali! Sva sreća imamo duplu podršku mašte, podršku ljudi, prijatelja… da Košnica uspije! Imamo toliko kontakata da pokrivamo sve od početka do kraja… toliko o tome da nemamo nikoga! Kad se zaredaju reklame, nagrade, promocija… ajme, čini mi se da tek sada nećemo imati vremena! Prvo na tapeti je upoznavanje mladog, radišnog, zajebantskog amerikanca koji će nam omogućiti da se Košnica ponovi i ubrza… da imamo XXXX terabajta prostora… da ga mjesećno ne možemo potrošiti niti da se na trepavice postavimo! You still wanna piece of me???  Ha, iznenađenje stiže uskoro! 

 Ed il mondo è il nostro! 

Posted: travanj 30th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 3