Vratih se u svoje blogerske vode… i sretna sam jer već dugo osjećam da onaj kojeg imam pored sebe daje svoj život meni, kao što ga ja dajem i njemu! Odricanja zbog svoje druge polovice duše je ono što ljubav čini živom, poljupci i smijeh je ono što ljubav pokreće! Štititi onog kojeg voliš je zapravo tvoja dužnost a ljubiti ga tvoja želja! Voljeti ga tvoja je odluka a sanjati uz njega tvoja je sudbina! Moja sudbina… Drugi da shvate ovu ljubav ne tražim, ali ono što tražim je privatnost! Ono što želim je da budemo ostavljeni na miru napokon… jer sve što je bilo prije završilo je! Nije potrebno izvlačiti iz ladica prošlost jer time upropaštavate samo i jedino sebe. Promjeniti tijek našega života se više ne može… Naša je sudbina određena a budućnost zapisana! I nije jednom u ljubavnom zagrljaju punom zanosa s usana krenulo : ” Oženit ću te, tako mi mlijeka u prahu!” Bez brige, ne kidam nalijevo…! I danas, još uvijek pogledam prsten na mom palcu, zalog koji je jednom uz suze dat. Znate kako kažu, prođite trnje i kamenje da bi došli do… jagoda! Hahahaha, kako mi baš jagode padoše na pamet! Dragi, ja bi velike, crvene i sočne jagode! Molim te… i neka budu sa šlagom! Mmmmmmmmm… Imam osjećaj da mi je uz tebe sve laganije, sve mi je ljepše i sve radosnije! Znalo mi je i prije tako biti, no to se iluzija uvukla u moje oči… srce me nikad ne vara! Zato i treba vremena, iluzija kad tad zaiskri i otkrije svoje namjere! Zato glumci nikako da igraju ulogu života zauvijek… budu odbačeni i to još bez pozlaćenog kipića! Istina, glumiti nije lako ali stvaran život još je teži! Zato oni bez jačine u sebi obično odabiru liniju manjeg otpora! No ja uvijek kažem, čovjek kad tad tresne o zemlju a onda užasno boli! Znate zašto? Jer u tome nema nimalo ljubavi… On me ne obasipa poklonima, ne podilazi mi, ne glumi i ima stav… hvala Bogu jer je to doista rijetka pojava! I nikada ne bi ni tražila da glumi ono što nije, jer bi time vrijeđao mene samu a najviše sebe! Sretan je, vidim… jer barem u meni ima sve ono što mu fali! I što mu je uvijek falilo! Kao što ne mogu niti ja zanijekati da se osjećam potpuno… I potpuno sam se promjenila! Ne šminkam se više, potpuno sam se smirila što se izlazaka tiće… nemam baš neku volju više tulumariti! Provesti s njim dan i večer u zagrljaju je ono što sam sanjala! Di je nestala moja partyjanerica? - već vidim svoju Mare kako se čudi! Nestala je u oku anđela smiješka, anđela… koji me vratio!

P.S. Di su moje jagode!?

Posted: svibanj 16th, 2008 under Moja riječ.
Comments: 1